2017 Digital Cinema Conference u Oslu

download-1

Norveški filmski institut u Oslu će ponovno biti domaćin međunarodne konferencije posvećene digitalnom snimateljstvu. Od brojnih tema kojima će se konferencija baviti iznimno zanimljivim se čini “Značaj, razvoj i budućnost ACES (Academy Color Encoding System) – ACES i HDR sustava” kojom prigodom će mogućnosti postprodukcije HDR snimljenih materijala uživo prezentirati ugledni koloristi.

Među ostalim temama valja istaknuti promišljanja o budućnosti digitalnog snimaja s obzirom na suvremene visokoosjetljive kamere i 8K senzore, brojne prezentacije najnovije snimateljske tehnike uključujući najnoviju generaciju Cinema LED zaslona i prezentaciju Russian Arm Motion Control sustava + Sotover žiro stabilizacija sa šest osi, predavanje o objektivima namijenjenim snimanju na velikim formatima, kao i raspravu o načinima arhiviranja i restauracije filmske slike.

Također će  Luciano Tovoli ASC, AIC i Luca Bigazzi održati masterclass.

IMAGO/FNF Digital Cinema Conference se smatra jednom od najznačajnijih međunarodnih manifestacija koje se bave digitalnim snimanjem.

Prva IMAGO snimateljska nagrada

IMAGO_Award_Design

Ovogodišnja jesen iznimno je uzbudljiva za IMAGO, europsku snimateljsku asocijaciju. Naime, IMAGO će svoj 25. rođendan proslaviti dodjelom prve snimateljske nagrade. Ceremonija će se održati Helsinkiju 28. listopada i okupiti više od 250 direktora fotografije i IMAGO-vih partnera i sponzora poput tvrtki ARRI, RED, Sony, Canon, Panasonic, Drylab, Leica/CW-Sonderoptics, TV-Tools Finland, Angelfilms/Dagsljus, Valofirma, Mediatrade i PostControl.

Za prvu IMAGo snimateljsku nagradu prijavljeno je stotinjak projekata u sve tri kategorije iz zemalja koje su članice ove internacionalne udruge. Shodno pravilniku IMAGO nagrade Hrvatska udruga filmskih snimatelja sudjeluje u konkurenciji sa dva projekta – igranim filmom S one strane, direktora fotografije Branka Linte, h.f.s. i TV serijom Crno bijeli svijet, sezona 2, direktora fotografije Maria Sablića, h.f.s.

Tijekom rujna će žiri odabrati projekte koji će dobiti nominaciju za nagrade čiji je vizualni identitet osmislio i ručno ih izradio švedski dizajner stakla Åsa Jungnelius.

 

Rana povijest inozemnih snimanja u Hrvatskoj – “Princeza koralja”, 1937

1

Film: Princeza Koralja (u originalu: Die Korallenprinzessin )

Godina: 1937.

Redatelj: Victor Janson

Jedan od najvećih blockbustera 1930-ih godina, u kojem je glumila Ita Rina, a producirala ga je Hitlerova stranka NDSAP. Nakon projekcije filma, njemački ministar propagande Joseph Goebbels zabranio je da se Slaveni  ikad više pojave u njemačkim filmovima.

U predratnoj Dalmaciji često se snimalo, ali “Princeza Koralja” je uz “Winettou”, možda i najpoznatiji film tog doba. Ponajviše zbog uloge Ite Rine, čije će ime danas zvijezde križaljke, nekoć iznimno popularne glumice koje je ostvarila veliku karijeru u Njemačkoj, tadašnjoj filmskoj meki svijeta. Drugi glumac, bio je Svetislav Ivan Petrović, koji se iznimno angažirao oko snimanja toga filma ne bi li svojoj domovini podario veliku koprodukciju – objašnjava Daniel Rafaelić.

2

Snimanje melodramatske pustolovne priče smještene na dalmatinske otoke novinari su pratili u stopu. Ono što iz današnje perspektive izdvaja taj film od drugih eskapističkih filmova tog doba jest njegova izražena socijalna komponenta koja je u to vrijeme bila rijetkost.

U njemačkim kinima film nije najbolje prošao, najvećim dijelom zbog Goebbelsa koji ga je podrugljivo nazvao “Princeza Kozaka“, trivijalnim djelom u kojem je jedino dobra bila uloga Njemice Hilde Sessak. Film nije bio zabranjen, ali nije dobio ni predikat koji je jamčio veliki broj gledatelja.

Nisu baš uspjele ni iznimno posjećene premijere u tadašnjoj Jugoslaviji. Naime, ovdašnji gledatelji bili su razočarani prikazom naših običaja i nošnji.

3

Najbolji filmski kritičar tog doba Ivan Goran Kovačić za njega je napisao da je sramotan film za hrvatsku kulturu, djelo koje je utjelovljenje njemačkog kolonijalnog pristupa te se u svom tekstu pita ‘Dokad ćemo mi trpjeti takav odnos’. Sudeći po izvacima iz novina, film je uspio jedino u Osijeku, ali zbog toga što je u njega tad došla obožavana Ita Rina – dodaje Rafaelić.

Isječak iz filma: https://www.youtube.com/watch?v=TkyA8PcmCSo

Zanimljivo je da je paralelno s “Princezom koralja“ dio iste ekipe snimio tzv. kultur-film, kratki igrano-dokumentarni film Pjesma Jadrana u kojem su glumili domaći ljudi. Prvotno nazvan “In Banner Kaiser Diokletians“, dakle “Pod barjakom cara Dioklecijana“, film je na premijeri u Berlinu 1937. dobio nevjerojatnu političku podršku tadašnje vlade Kraljevine Jugoslavije predvođene Milanom Stojadinovićem, kao prvi u nizu zajedničkih filmskih projekata koje su Njemačka i Kraljevina Jugoslavija trebale ostvariti. Zbog jasnih razloga, to se nije dogodilo, a film je ostao tek fusnota u literaturi.

Film Pjesma Jadrana je u njemačkom Bundesarchivu pronašao Leon Rizmaul iz udruge Kinofon koju je osnovao s Danielom Rafaelićem, a čija je specijalnost pretraživanje po filmskim arhivima i potraga za vrijednim naslovima kakav je i “Pjesma Jadrana”. Za filmom su Rafaelić i Rizmaul tragali nekoliko godina.

Sunčana Ivančić

Izvor:

http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/majka-svih-hrvatskih-sapunica-otkrivena-u-berlinskom-arhivu/1545687/

 

70mm, 35mm, Alexa, Red ili …iPhone?

d3a8343cb1c0bbe8-600x400

Dok traju rasprave koja je najprimjerenija projekcija najnovijeg filma Cristophera Nolana “Dunkirk” (dop Hoyte Van Hoytema, FSF, NSC), iako se u izvornom formatu film može pogledati tek u dvjestotinjak IMAX kina valja kazati kako su ove rasprave, čini se, tek na akademskoj ravni, dok će prosječno vizualno osviješteni kinoposjetitelj zacijelo više cijeniti kristalnu jasnoću i besprijekornu oštrinu digitalne projekcije.

Naime, danas, kao nikad do sada, pred filmašima je širok spektar dostupne tehnologije pa se filmovi snimaju na svim mogućim platformama – od 35mm filmske vrpce, preko raznoraznih profesionalnih digitalnih formata, pa sve do iPhonea.

background-twitter

Štoviše, čini se da snimanje filmova pomoću pametnih telefona tek uzima zalet. Naime, nakon filma “Tangerine” (snimljenog sa tri iPhonea 5S i anamorphic adapterom tvrtke Moondog Labs) koji je premijerno prikazan na Sundance filmskom festivalu i imao ograničenu kino distribuciju kruže glasine kako svoj najnoviji film glasoviti redatelj Steven Sodebergh također snima sa iPhoneom.

1-2

U tom je smislu znakovit i kratki film “Detour”, svojevrstan remake kult filma “The Red Baloon” (1956, red. Albert Lamorisse), a kojeg je režirao još jedan glasoviti filmaš, Michel Gondry.  Snimljen u svrhu prezentacije mogućnosti iPhone-a 7, “Detour” zapravo pokazuje kako tehnologija nije zapreka ukoliko imate ideju.

Stoga više nema smisla sakrivati se iza tehnologije, cendrati kako bi sve bilo bolje da ste imali………već iskoristiti što je dostupno, prepoznati ograničenja i mogućnosti, te na kraju iskoristiti vlastitu kreativnost i znanje (sprave ipak ne snimaju same već je potreban iskusan stručnjak kako bi se iskoristile njihove mogućnosti). Dostupnost tehnologije uistinu svakome omogućava da se kreativno izrazi.

Ipak, nemojte naivno pomisliti da će vas snimanje na 65mm filmkoj vrpci učiniti Cristopherom Nolanom. Baš kao što vas neće niti iPhone 7 učiniti Michelom Gondry-em, kamoli Stevenom Sodeberghom.

Mario Sablić, h.f.s.

Zlatna arena za kameru Branku Linti, h.f.s. za “Ustav Republike Hrvatske”

Attachment-1

Branko Linta i redatelj Rajko Grlić, photo Saša Huzjak

Za svoj rad na filmu “Ustav Republike Hrvatske” Branko Linta, h.f.s. nagrađen je Zlatnom arenom na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu. Za taj film Linta je bio i nominiran za ovogodišnju snimateljsku nagradu H.F.S.-a “Nikola Tanhofer”

Odluku je donio festivalski žiri u sastavu Zrinko Ogresta, Josip Grozdanić, Mladen Ožbolt, Ivana Zozoli Vargović i Vedran Živolić.

“Za suptilnu i nenametljivu ugođajnost koja filmskoj priči ovoga djela stvara vizualni okvir u kojoj se ona tako suvereno razvija.”

Ovo je treća Zlatna arena za Lintu. Prethodne dvije dobio je za filmove “Volim te” (2006) i “Kosac” (2014). Pored niza drugih priznanja koje je Linta dobio za svoje snimateljsko umijeće valja istaknuti Godišnju snimateljsku nagradu “Nikola Tanhofer”, također za film “Kosac”.

Čestitke!!!

Žiri H.F.S.-a o dobitnicima godišnje snimateljske nagrade

IMG_9281

Dok očekujemo odluku o dobitniku Zlatne arene za snimateljski rad na ovogodišnjem Pula filmskom festivalu pogledajmo što su kolege Herceg, Pivčević i Šuvak napisali o dobitnicima godišnje snimateljske nagrade “Nikola Tanhofer”

Dugometražni film

 “Ne gledaj mi u pijat”Jana Plećaš

Vrlo često snimateljski rad ostane nezamijećen ili je pak toliko očigledan da usmjeruje gledateljevu pažnju prema fotografskoj estetici umjesto filmske. Snimateljski rad Jane Plećaš u filmu “Ne gledaj mi u pijat” umjetnički je rad najviše kategorije. Onaj gdje redateljica, glumci i ostali suradnici  sinkronizirani u kohezivni kreativni tornado uz pomoć snimateljičinog rada transcendentiraju kroz filmsku fotografiju  pamtlljiv, upečatljiv film. 

Rijetko će filmska fotografija pokvariti dobar (ili osrednji)  ili popraviti loš film ali Jana je svojom filmskom fotografijom napravila film – boljim, što je zapravo ishodišni motiv svih direktora fotografije. Njezin raspon u kreiranju “boljeg” je izuzetan – od ekspresivnog odabira teksture filmske slike,  odabira “točnih” uglova snimanja, briljantne uporabe obojanog i vrlo često postojećeg svjetla koje istodobno zna biti prirodno ali i stilski dotjerano, bez nametljivosti, a sa pravom dozom autorskih pretenzija, bez kojih ne bi bilo niti osobnosti. 

Stoga film “Ne gledaj mi u pijat” kroz snimateljski rad Jane Plećaš pripada samom vrhu hrvatske i svjetske umjetnosti filmskoga snimanja.

Kratkometražne filmske forme

“Iza lica zrcala”Vjeran Hrpka

Ispred snimatelja je bila zadaća fotografijom opisati život naratorice (koja je usput i redateljica ovog filma) i njene obitelji, vraćajući se u prošlost, na sam početak njenog života, te ga prateći do danas, pri čemu Lika kao mjesto odigravanja filma ima značajan emotivni naboj.  

Skromne rodukcijske uvjete direktor fotografije Vjeran Hrpka iskoristio je kao prednost, uvjerljivo iskazujući zamjetnu vještinu u prepoznavanju zamjetne ljepote prirodnog osvjetljenja. On umješno svaki motiv ovog filma, svaku izgovorenu riječ pretvara u vizualnu metaforu, dajući cjelini specifičan i snažan vizualni izričaj.

Televizijska serija

“House of Cards” sezona 2. – Igor Martinović, h.f.s.

U današnje vrijeme sve je više TV serija izuzetno razrađene estetike. Autorima je na raspolaganju najnovija tehnologija, vrhunski suradnici i prestižna glumačka imena. Donedavno, ovakva je proizvodna i umjetnička ravan bila rezervirana samo za prvoklasne filmove. 

Snimateljski rad Igora Martinovića na drugoj sezoni TV serije House of Cards” stoga nije ništa manje impresivan od bilo kojeg vrhunskog filma. Svaki Martinovićev odabir je discipliniran, tehnički besprijekorno i vizualno elegantno izvedena snimateljska bravura. Zavidna razina produkcije je samo temelj na koji je Martinović položio osobni, likovno specifičan pogled na intrigantnu tematiku. 

Neumoljivo brzi ritam proizvodnje televizijskih serija nije kompromitirao impresivne dosege snimateljskog rada. Svaki kadar, ugao snimanja, koloristički sklop i svjetlosna konstrukcija pažljivo su promišljeni i dosljedno sprovedeni. 

Igor Martinović sustavno snimateljskim izražajnim sredstvima pridonosi cjelokupnom dojmu koji ostavlja serija “House of Cards”, od glumačkih izvedbi do uvjerljivosti scenografije i tečnosti filmskog izlaganja.

Dodijeljene godišnje snimateljske nagrade H.F.S. “Nikola Tanhofer”

IMG_2823

16. 7. 2017. godine u Pulskoj Areni,dodijeljene su ovogodišnje, četvrte po redu, snimateljske nagrade “Nikola Tanhofer”. Godišnja strukovna nagrada uspostavljena je pod pokroviteljstvom HAVC-a i ima za cilj istaknuti najbolja ostvarenja umijeća filmskog snimanja, te promicati filmsku fotografiju i vizualnu kulturu. Ovo je druga godina da se nagrada dodjeljuje u sklopu Pulskog filmskog festivala, koji se ponovno pokazao iznimno ljubaznim domaćinom.

Žiri Hrvatske udruge filmskih snimatelja, u sastavu Stanko Herceg, h.f.s., Mirko Pivčević, h.f.s. i Darko Šuvak, h.f.s. odabrao je između dvadesetak prijavljenih projekata pobjednike u sve tri kategorije.

IMG_9271

Nagrade su dobili Jana Plećaš za dugometražni film “Ne gledaj mi u pijat”,

IMG_9285

Vjeran Hrpka za kratkometražni film “Iza lica zrcala” i

IMG_9303

Igor Martinović, h.f.s. za drugu sezonu TV serije “House of Cards”

IMG_9267

Pobjednicima je nagrade uručio predsjednik H.F.S.-a Mario Sablić.

autori fotografiju: Slaven Radolović, Manuel Angelini i Matija Šćulac

 

Arri vs Red

ALEXA65_fb_1300

Dok je nekoć, ne tako davno, filmašima na raspolaganju bilo svega nekoliko vrsta filmskih kamera i filmske vrpce, danas, u jeku digitalne revolucije, pred snimateljima je izbor između desetak iznimno zanimljivih digitalnih filmskih kamera.

No, kada podvučemo crtu, razvidno je da se za prestižnu poziciju bore dva proizvođača – Arri i Red. Oba raspolažu snažnim argumentima u svoju korist, primjerice Arrieva kvaliteta slike koja već sama po sebi djeluje filmski, naspram raskošne rezolucije i dodatnih mogućnosti ugađanja Red-ovih kamera.

products_primary_weapon_8ks35_kitted

Rasprave među poklonicima Arri-a i Red-a ponukale su Stewarta Addisona, direktora fotografije sa desetogodišnjim iskustvom, da na web stranicama www.cinema5d.com ponudi analizu prednosti i nedostataka kamera ovih proizvođača.

Članak možete pročitati na ovoj poveznici, a zaključak donesite sami.

Rogeru Deakinsu, ASC, BSC Karl Struss Legacy nagrada

01DYM-zQgIqJxWqMT

Glasoviti britanski direktor fotografije, Roger Deakins, A.S.C., B.S.C. dobitnik je prve Karl Struss Legacy nagrade, koja će mu biti uručena tijekom Maine International Film festivala koji se održava od 14-23 srpnja u Watervilleu, Maine.

Nagrada nosi ime prvog dobitnika Oscara za snimateljski rad (podijeljen kredit sa Charlesom Rosherom) za remek djelo F.W. Murnaua “Sunrise”, čija će obnovljena kopija biti prikazana tijekom festivala.

Deakins, koji je 13 puta nominiran za Oscara, ali ga do danas nije osvojio, iza sebe ima šezdesetak filmova, od kojih je 11 snimio za braću Cohen, te slovi za jednog od najutjecajnijih suvremenih snimatelja, prisustvovati će projekcijama svojih filmova poput “Prisoners”, “No Country for Old Men” i “Skyfall”, te će sudjelovati u razgovoru sa publikom.

Dok očekuju njegov najnoviji film “Blade Runner 2049”, zainteresirani za Deakinsov rad mogu više informacija naći na web stranicama www.rogerdeakins.com, gdje ujedno ugledni direktor fotografije rado odgovara na pitanja filmaša.

Rana povijest inozemnih snimanja u Hrvatskoj – “Republika šiparica”, 1928

1

Film: Republika Šiparica (u originalu Die Republik Der Backfische)

Godina: 1928.

Redatelj: Constantin J. David

U filmografijama je navedeno da su eksterijeri snimani na Kvarneru, najvećim dijelom na otoku Rabu. Domaće novine isticale su da je suradnik na filmu bio Jugoslovenski pomoćnik redatelja Pavle (Paul) Martin, riječ je o Novosađaninu koji je svoju filmsku karijeru započeo kao asistent režije, a kasnije postao poznati njemački redatelj koji je u periodu 1935.-58.g. snimio 12 igranih filmova. Paul Martin dolazio je u Beograd krajem tridesetih godina prošlog stoljeća i predlagao Državnoj filmskoj centrali osnivanje posebne zajedničke organizacije koja bi se bavila snimanjem stranih filmova i filmova u koprodukciji u Kraljevini Jugoslaviji.

Glavna junakinja filma je Kathy von Nagy, točnije Katica Nađ iz Subotice. Glumi živahnu djevojku koju otac smješta u internat iz kojeg ubrzo bježi da bi se priključila cirkusu. Poslije se vraća u internat i organizira bijeg s ostalim tinejdžericama, pljačku banke te vodi samostalni život u tvrđavi na otoku.

Sunčana Ivančić

Izvor:

https://www.hrstud.unizg.hr/_download/repository/Dejan_Kosanovic_-_Kinematografija_i_film_u_Kraljevini_SHS_i_Jugoslaviji_1918-1941_(Beograd_2011).pdf str. 162