George Eastman Award za Vittoria Storara, A.S.C., A.I.C.

Storaro-Cafe-Opener-775x388

George Eastman Museum je najstariji svjetski fotografski muzej, ujedno i jedan od najvećih američkih filmskih arhiva. Osnovan 1947. godine u Rochesteru, New York, muzej u svojim fundusima čuva više od 400.000 fotografija i više od 28.000 filmova, te jednu od najvećih svjetskih biblioteka sa naslovima posvećenim fotografiji i filmu.

Muzej je daleke 1955. godine ustanovio The George Eastman Award, priznanje namijenjeno filmskim stvaraocima čiji je rad na osobit način  pridonio razvoju filmske umjetnosti.

Storaro-Apocalypse-6

Glasoviti talijanski direktor fotografije, Vittorio Storaro, A.S.C., A.I.C. je prvi snimatelj u posljednjih 40 godina kojem se ova nagrada dodjeljuje. Tako se Storaro pridružuje filmskim velikanima poput Franka Capre, Charlesa Chaplina, Joan Crawford, Cecila B. DeMillea, Michaela Douglasa, Johna Forda, Grete Garbo, Lillian Gish, Audrey Hepburn, Gregory Pecka, Martina Scorsesea, Jamesa Stewarta i Meryl Streep.

William Daniels, Arthur Edeson, George Folsey, Lee Garmes, James Wong Howe, Peverell Marley, Hal Mohr, Charles Rosher, Hal Rosson, John Seitz i Karl Struss su do sada jedini direktori fotografije koji su dobili ovo prestižno priznanje.

Storaro-1-775x517

George Eastman Museum organizira tijekom ožujka i travnja projekcije 11 Storarovih filmova u Dryden teatru: The Bird with the Crystal Plumage (1970), Last Tango in Paris (1972), Apocalypse Now Redux (1979/2001), Dick Tracy (1990), Muhammad: The Messenger of God (2015), One from the Heart (1981), The Last Emperor (1987), Goya in Bordeaux (1999), Ladyhawke (1985), The Sheltering Sky (1990) i Little Buddha (1993).

fotografije preuzete sa web stranica A.S.C.-a

 

Njemačka povećava potpore za financiranje filmova

bridge-of-spies-launch-quad

Američki ugledni strukovni tjednik Variety javlja kako je Njemačka vlada odobrila povećanje od 55 % za financiranje filmova, što je velika pobjeda za Njemačku filmsku industriju i povjerenicu za film i medije Moniku Grutters.

Vlada kancelarke Angele Merkel odobrila je dodatnih 50 milijuna Eur za Njemački savezni filmski fond (DFFF), čime će proračun za 2018. godinu iznosi 125 milijuna Eur. Također je odobreno povećanje od 3 milijuna Eur za zasebne fondove koji se odnose na manje projekte, čiji je sveukupni proračun tako narastao na 25 milijuna Eur.

Izdašniji proračun rezultat je povećane potrebe za financiranjem međunarodnih koprodukcija i visokobudžetskih domaćih filmova. Njemačka i inače odobrava 20% popusta za sve međunarodne koprodukcije koje u Njemačkoj potroše 25% svojeg budžeta. Na taj je način Njemačka postala privlačnom filmskom destinacijom za velike svjetske produkcije poput Captain America: The Civil War i Spielbergovog filma Bridge of Spies.

Izračun govori da na svaki milijun Eur DFFF potpore Njemačko ministarstvo financija uprihodi između 2 i 4 mil Eur u porezima.

Povjerenica Grunters najavljuje mogućnost dodatne financijske potpore domaćim postprodukcijskim tvrtkama, što je potez koji bi u bliskoj budućnosti u Njemačku mogao dovesti još veći broj internacionalnih filmskih projekata.

Premda Njemačka filmska industrija ima razloga za slavlje, pomalo se zapostavljenim osjećaju televizijski producenti, poglavito oni koji proizvode TV serije. Prema riječima Nico Hoffmana, ravnatelja jedne od vodećih televizijskih produkcionih tvrtki, UFA,  otprilike 50% svojih projekata realiziraju izvan Njemačke, poglavito u Češkoj. Tako se više od 10 milijuna Eur troši izvan Njemačke, umjesto da se taj novac ulaže u rast domaće proizvodnje i veću ponudu poslova.

Očito je da Njemačka prepoznaje filmski biznis kao značajan izvor prihoda. Pitanje je samo što mi još čekamo?

Rana povijest inozemnih snimanja u Hrvatskoj – “Napad na narodnu banku”, 1909

napad1

Film: Napad na Narodnu banku u Rijeci (Assalto alla Banca Popolare di Fiume), godina: 1909.

Redatelj: Postoji pretpostavka da je film snimio tršćanski pionir filma Salvatore Spina koji je prikazivao filmove i snimao po cijeloj Austrougarskoj.

Film je prikazivan u kinematografu Minerva u Puli od 1. prosinca 1909. god., a nakon toga je izgubljen.

Radi se o prvom igranom filmu snimljenom u Hrvatskoj, a inspiriran je „Velikom pljačkom vlaka“ Edwina Stantona Portera, iz 1903.g.,a obilježavaju ga prve realistične tehnike u igranom filmu, koja su revolucionirale svjetsku kinematografiju, podarivši joj osobnost i stil.

Napad na Narodnu banku u Rijeci je akcijski nijemi uradak kojem je na filmskom je platnu oživljena prava pljačka, a snimljen je u duhu tada aktualnih realističkih filmskih rekonstrukcija.

Naime, dva su mlada Rusa napala riječku Narodnu banku, filijalu na Trgu Dante, ubili direktora filijale i oteli oko 50.000 kruna. Građani su potrčali za njima a razbojnici su na njih pripucali iz revolvera. Jednog je ipak sabljom uspio savladati gradski stražar Ratcovich, a drugi je razbojnik pobjegao sve do Zuricha, gdje je uhićen i predan austrougarskim vlastima. U Rijeci je jedan Rus osuđen na doživotni zatvor a drugi na petnaest godina.

napad2

U spomen na stotu godišnjicu filma u Rijeci, redatelj Mladen Juran i producent Boris Dmitrović iz produkcijske kuće Formula film d.o.o. iz Zagreba, snimili su remake istoimenog filma u formi kratkog igranog filma,a čija se premijera održala upravo na prvu godišnjicu Art-kina Croatia u Rijeci.

Film obilježava crno-bijela tehnika, statična pozicija kamere bez krupnih i ostalih planova, natpisi, improvizirana klavirska pratnja…Osnovna ideja jest da se redatelj remakea, sa svom svojom autorskom osebujnošću u reduciranom izrazu, identificira s redateljem iz 1909. godine. Direktor fotografije je Željko Sarić, a glavnu ulogu tumači Alen Liverić iz HNK Ivana pl.Zajca, te riječki glumci Zdenko Botić, Jasmin Mekić, Denis Brižić, Anastazija Balaž-Lečić, Tanja Smoje, Damir Orlić, Damir Glavočić, Alojz Usenik, Nenad Vukelić te još desetak drugih glumaca, a  film je sufinanciran sredstvima HAVC-a  i grada Rijeke.

Većina scena snimljena je na nekadašnjoj Pjaci Dante, svojevremeno lokaciji Narodne banke, odnosno današnjem Trgu 111. brigade, te ispred Guvernerove palače, kao i na riječkom lukobranu.

Priča je to o uzaludnosti «hvatanja» istine prošlosti. Vremenski zid je nepremostiva prepreka. Ipak, u mikro i makro razmjerima beskonačnosti nimalo nije važno je li se nešto dogodilo prije ili poslije. Sanjamo priče koje su se dogodile, ili će se dogoditi, ili se, naprosto, uvijek događaju… kazao je o filmu redatelj Mladen Juran.

Link na insert iz filma Mladena Jurana, „Napad na Narodnu banku“ iz 2009 godine.

https://vimeo.com/204878166

Sunčana Ivančić

Izvor:

http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=72&C=7

https://www.art-kino.org/hr/film/napad-na-narodnu-banku-u-rijeci

Simpozij o restauraciji filmske baštine

Screen Shot 2017-03-16 at 21.02.1211. i 12. travnja će u prostoru Slovenske Kinoteke u Ljubljani biti održan međunarodni Simpozij o restauraciji filmske baštine.

Kako izvještava jedan od organizatora, Slovenska snimateljska udruga ZFS, Simpozij je svojevrstan izravan odgovor na nepostojanje unificiranih etičnih standarda i naglašavanje potrebe za uspostavljanje infrastrukture kako bi se žurno počelo sa očuvanjem Slovenske filmske baštine.

Dan prije početka Simpozija, 10. travnja, održati će se projekcije reastauriranih slovenskih filmova. Ostali dani biti će posvećeni stručnim predavanjima o etičkim, tehnološkim i organizacionim pitanjima vezanim uz proces restauracije. Detaljan program biti će uskoro objavljen na web stranicama ZFS-a.
.

Druga međunarodna konferencija “Colour in Film”

red-shoes-1948-003-moira-shearer-in-distress-close-up-00o-26mThe Red Shoes (1948) – Technicolor

Druga međunarodna konferencija Colour in Film održati će se od 27. do 29. travnja ove godine u BFI Southbank and Friends House, London.

Konferencija je namijenjena svima koji su zainteresirani za pitanja boje u filmu, u kulturnom nasljeđu, te reprodukcije, restauracije i percepcije boje.

Konferencija je organizirana u suradnju  Colour Group GBHTW – University of Applied Sciences Berlin, ERC Advanced Grant FilmColors (University of Zurich), The British Film Institute (BFI) i Eastman Revolution and British Cinema, 1955-85 (University of Bristol)

Više informacija o ovoj manifestaciji možete pronaći na ovom linku

Također nije na odmet ovdje doznati koje kolor procese Britanski filmski institut drži najznačajnijim u povijesti filma.

 

Linus Sandgren, F.S.F. nagrađen Oscarom za “La La Land”

Linus-Sandgren-FSF-Lionsgate-photo-Dale-Robinette

Linus Sandgren, FSF. Photo by Dale Robinette. c. Lionsgate

Švedski direktor fotografije Linus Sandgren Oscarom je potvrdio impresivan broj nagrada koje je do sada dobio za film “La La Land”. Sandgren je do sada bio poznat po suradnji sa redateljem Davidom O. Russellom na filmovima “American Hustle” i “Joy” i filmu “Promised Land” redatelja Gusa Van Santa.

tumblr_ojaabcCLAv1qetb0ho1_1280

Rana povijest inozemnih snimanja u Hrvatskoj

Na tlu jugoslavenskih zemalja do raspada Kraljevine Jugoslavije snimljeni su eksterijeri za 59 stranih igranih filmova, od čega 48 u Hrvatskoj, uglavnom na Jadranu. Iz popisa koji slijedi vidljivo je da su Dubrovnik i Split i tada bili omiljene filmske destinacije.

Napad na Narodnu banku u Rijeci ( Assalto alla Banca Popolare di Fiume) Redatelj:Salvatore Spina, Trst, 1909.

Ovaj film se može smatrani prvim igranim filmom snimljenim na tlu Hrvatske. Kopija filma nije sačuvana. U spomen na 100. obljetnicu filma, snimljen je remake istoimenog filma. Film je pobliže opisan u zasebnom članku.

Daždevnjak (Tryton, Der Molch), Mađarska, 1917., redatelj: Deesy Alfred, nijemi film u 4 čina.

Sadržaj filma nije poznat kao ni činjenica je li sačuvan. Prilikom prikazivanja filma u listopadu 1918., u novinama je pisalo: Veličanstveno, fantastično-satiričko majstorsko ostvarenje u 4 čina snimljeno na Kvarneru, u Rijeci i Opatiji.

Kazanova (Casanova), Budimpešta 1919., redatelj: Deesy Alfred

Kazanova ustaje iz groba i ponovno doživljava svojih pet ljubavnih avantura.

Novine navode da su eksterijeri snimani 1918. na dalmatinskoj obali, ali ne zna se točno gdje i kada. U Mađarskom filmskom arhivu čuva se svega nekoliko minuta ovog filma.

Kopač blaga od Blagaja (Der Schatzgraber von Blagay), 1919. Redatelj nepoznat.

Melodramatska priča o mladom hercegovačkom čobanu Muharemu koji se zaljubljuje u Austrijanku koja je došla u posjetu svom zaručniku. 

Film je proizvela bečka filijala zagrebačke Jugoslavije d.d. Jedna kopija filma čuva se u Švicarskoj kinoteci.

Gospođa sa suncokretom ( Die Dame mit den Sonnenblumen), Beč, 1920., redatelj: Mihaly Kertesz

Prilikom prikazivanja u Beogradskom kinu Kolarec, film je reklamiran kao prvi jugoslavenski original rađen prema istoimenom dramskom triptihu Ive Vojnovića. Dijelovi filma snimani su u Splitu i Dubrovniku. U Italiji je s velikim uspjehom film prikazivan pod naslovom La signora del girasole. Nije poznato je li film sačuvan.

Osveta mora (Pomsta mooe), 1921., Prag. Redatelj: Vladimir Pospišil Born.

Sniman u Dubrovniku i Cavtatu. Česi smatraju da je film izgubljen.

Đavolji mlin (Dabluv mlyn), 1921., Prag.

Sniman od istog redatelja u slično vrijeme kao i prethodni film s tim da Đavolji mlin nije dovršen.

Razbojnikova osveta (Brigantenrache), 1922., Berlin, redatelj: Reinhart Bruck.

Sadržaj filma nije poznat, nije sačuvan. Sniman je u Splitu.

Gospodari mora (Herren der meere), 1922., Beč, redatelj: Alexander Korda.

U Milanu na festivalu film je dobio nagradu za najbolji avanturistički film. Nije poznato je li sačuvan.

Potonuli svijet (Eine versunkene Welt), 1922., Beč, film istog redatelja.

Dobio je Zlatnu medalju za najbolji dramski film na Međunarodnom festivalu u Milanu.

Posljednja prepreka (Steeple Chaise), 1922., Prag. Redatelj: Vladimir Pospišil Born.

Pagoda (Die pagode), 1923., Berlin. Redatelj: Alfred Fekete.

Kopija se čuva u Njemačkom filmskom arhivu. 

Financije velikog vojvode (Die Finanzen des grossherzogs), 1923.,  Berlin. Redatelj: Friedrich Murnau.

Više kopija ovoga filma čuva se po svjetskim filmskim arhivima. Film je pobliže opisan u zasebnom članku.

Đavolak (Der Klabautermann), 1924., Berlin. Slabo poznat redatelj ovog filma, dr. Paul Merzbach, snimio je svega tri nijema filma, od kojih je ovo prvi.

Eksterijeri su snimani u Dubrovniku, a film se čuva u Njemačkom filmskom arhivu.

Komedijaši života (Komodianten des Lebens), 1924., Berlin, redatelj: Georg Jacoby

Mali vojvoda (Des kleine Herzog), 1924., Berlin, redatelj: Rudolf Walther-Fein

Strahote mora (Der Schrecken des Meeres), 1924., Minhen, redatelj: Franz Osten

Zvijer iz San Silosa (die Bieste von San Silos), 1925., Minhen, redatelj: Joe Stockel

Posljednja noć ( Die letzte Nacht), 1927., Berlin. Redatelj: Graham Cutts.

Mirko M. Dragović, crnogorski filmski radnik oštro je kritizirao sadržaj i realizaciju ovog filma, on je naveo da je ovo jedan od filmova koji nas kompromitiraju i tražio je zaštitu naših krajeva od stranaca koji dolaze snimati. Kopija filma čuva se u Njemačkom filmskom arhivu.

Dama i njen šofer (Die Damen und ihr Chauffeur), 1928., Berlin. Redatelj: Manfred Noa

Žena od formata (Eine Frau von Format), 1928., Berlin. Redatelj: Fritz Wendhausen.

Film je premijerno prikazan krajem ’28. u Mozartsaal u Berlinu.

Republika šiparica (Die Republik der Backfische), 1928., Berlin. Redatelj: Constantin J. David.

Film je pobliže opisan u zasebnom članku.

Zakon crnih brda (Das Gesetz der Schwartzen Berge), 1928., Berlin. Redatelj: Romano Mengon.

Film o krvnoj osveti koji je skoro u cijelosti sniman u Crnoj Gori i u Dubrovniku.

Lov na milijun (Die Jagd nach Milion), 1930, Berlin, redatelj: Max Obal

Povlačenje na Rajni (Zapfenstreich am Rhein) 1930., Berlin, redatelj: Alexander Alexander (u njemačkim filmografijama naveden kao Jaap Speyer).

Jedan od prvih inozemnih tonskih filmova snimljenih na tlu nekadašnje Jugoslavije, negdje na Jadranu, najavljivan kao „tonska opereta“.

On ili ja (Er oder Ich) 1930, Berlin.

Vrlo popularan njemački glumac, scenarist i redatelj Henrich-Harry Piel eksterijere za ovu komediju snimio je u Dubrovniku i okolici. 

Melodija ljubavi (Melodie der Liebe) 1932., Minhen, redatelj: Georg Jacoby.

Princ od Arkadie (Der Princ von Arkadien) 1932, Beč, redatelj: Karl Hartl.

Prema oskudnim filmskim podacima, ovo je suvremena muzička komedija.

Postoji samo jedna ljubav (Es gibt nur eine Liebe), 1933., Berlin, redatelj: Johannes Meyer.

Zamak na Jugu (Das Schloss am Suden), 1933., Berlin, redatelj: Geza von Bolvary.

Sniman u Splitu i okolici, prikazivan i u Jugoslaviji. Kritiziran jer u uvodnoj špici ne piše da je sniman u Jugoslaviji.

Otok (Die Insel), 1934, Berlin, redatelj: Franz Steinhoff.

Špijunsko diplomatski film čija se radnja zbiva u Južnoj Americi, a dalmatinska obala predstavlja taj kontinent. Kopija se čuva u Njemačkom filmskom arhivu.

Gospođica sa šaltera Post-restant (Panienka z poste Restante), 1935., Varšava redatelji: Jan Nowina-Pscybylski, Michal Waszynski.

Ne zna se da li je film sačuvan.

Tekuće zlato, 1935., Prag.

O ovome filmu nema skoro nikakvih podataka

A život teče dalje (A život jde dal), 1935., Prag, redatelj: Karl Junghaus.

Film je imao veliki publicitet, u njemu se pojavljuju zvijezde Ita Rina, Zvonimir Rogoz, a sporedne uloge igraju naši glumci. Snimano je u Splitu, Solinu, Šibeniku, Trogiru, Visu, a najviše na Komiži. Film je uspješno prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Čuva se nekoliko kopija.

Divljak/ Lov na divljač (Divoch/ Der Wildfang) 1936., Beč, redatelj: Jan Svitak.

Muzička komedija iz suvremenog života, snimana u Dubrovniku.

Irenin ormar (Irčin Romanek) 1936., Beč, redatelj: Karel Hašler.

Muzička komedija o djevojci koja je pobjegla na Jadran, u Dubrovnik.

90 minuta zadržavanja (90 minuten Aufenhalt), 1936., Berlin, redatelj: Harry Piel.

Dinamična i naivna priča o doživljajima jednog detektiva kojeg potraga za kriminalce dovodi do Lisabona u kojem se odvija radnja. Film je sniman u okolici Trogira i Splita, a glavnu ulogu igra Harry Piel koji je ujedno i redatelj filma.

Bijelo roblje (Weisse Sklaven), 1936., Berlin, redatelj: Karl Anton.

Film je u duhu nacionalsocijalističkog režima bio izrazito anti sovjetski orijentiran te je zabranjen za prikazivanje.

Kotač sudbine 1937., London.

Moguće da film nije do kraja realiziran, nije poznato da li je sačuvan.

Adresa nepoznata 1937., Prag. Ostali podaci nepoznati.

Florentina (Florentine), 1937., Beč. Redatelj: Carl Lamac.

Princeza Koralja (Die Korallenprinzessin) 1937., Berlin, redatelj: Viktor Janson.

Film je obrađen u zasebnom članku.

Mornarski Ljubimac (Liebling der Matrosen) 1937., Wien, redatelj: Hans Hirlich.

Suradnik redatelja je bio Josip Bogoslav Tanko, kasnije filmski redatelj, rođen u Sisku. Film je sniman u Dubrovniku a čuva je u Njemačkom filmskom arhivu.

Gasparone (Gasparone) 1937., Berlin, redatelj: Georg Jacoby.

Filmska opereta o vođi razbojnika, Gasparoneu, koji ustvari pomaže policiji uhvatiti bandu. Radnja se događa u „sredozemnoj luci Dubrovnik“. Kopija se čuva u Njemačkom filmskom arhivu.

Nemogući gospodin Pit (Der unmogliche Herr Pit) 1938., Berlin.

Avanturistička komedija tipična za Harry Piela, snimana u Splitu s velikim brojem statista Splićana. Riva je bila pretvorena u orijentalnu obalu lučkog grada. Film se čuva u Njemačkom arhivu.

Američka jahta u splitskoj luci (Bila jachta ve Splitu) 1939, Prag, redatelj: Ladislav Brom.

Film je sniman u Splitu i završen netom pred izbijanje Drugog svjetskog rata. Premijerno je prikazan sredinom 1939. u Pragu gdje se i čuva u filmskom arhivu.

Svadbeno putovanje u troje (Hochzeitsreise zu Dritt) 1939., Beč, redatelj: Hubert Marischka.

Komedija snimana u Beču i Dubrovniku, čuva se u Njemačkom arhivu.

Otok izgubljenih lađa, 1939.

Film nije realiziran zbog izbijanja rata.

Autor: Sunčana Ivančić

Izvor: Hrvatski filmski ljetopis, god 11/2015, br 42, str. 130-142 Kosanović D.

Rana povijest inozemnih snimanja u Hrvatskoj

Rijeka-Banca Popolare na danasnjem Trgu Republike Hrvatske

Posljednjih je godina razvidan povećan interes stranih filmskih ekipa za snimanje u Hrvatskoj. No, filmaši su slikovitu jadransku obalu i  mnogobrojne otoke, unikatne vizure mediteranskih gradova i pitoresknih ribarskih sela, kao i ljepotu narodnih nošnji, te zanimljivost lokalnih običaja, uočili mnogo ranije, još početkom dvadesetog stoljeća. Pogodnosti blizine različitih ambijenata; istoga dana moglo se snimati na morskoj obali i na planinskim vrhovima i povoljni klimatski uvjeti za snimanje (ljetna sezona traje praktički od travnja do listopada) učinili su Hrvatsku u razdoblju do Drugog svjetskog rata, ali i kasnije, najpoželjnijom snimajućom destinacijom od svih zemalja bivše Jugoslavije.

Pročitaj više

Kalkulator honorara filmskih djelatnika

 

14656404_1185488701521493_2959564583529655566_nAko Vas zanima koliko su Vaše kolege plaćene za iste poslove u filmskoj industriji izvan granica Hrvatske, možda Vam se dopadne aplikacija Nizozemske snimateljske udruge Film Crew Fees Calculator. Sa lakoćom ćete izračunati koliko direktor fotografije ili focus puller zarađuju, primjerice u Danskoj ili Velikoj Britaniji, da navedemo samo neke zemlje. Hrvatska nije unesena, ali valjda znate i sami koliko ste plaćeni? Dakako, honorari su vezani i sa Vašim profesionalnim iskustvom, pa nemojte sve uzimati zdravo za gotovo. No, ako Vam se desi da radite u nekoj od zemalja koje su navedene, barem ćete znati na što računati. Dakako, ukoliko uistinu iskreno procijenite osobnu profesionalnu stručnost 😉

Aplikacija je besplatna i za sada dostupna za iPhone te je možete potražiti na ovoj poveznici Film Crew Fees Calculator

 

“Inspiration” u Amsterdamu

masterclass-frontpage222

IMAGO, globalna snimateljska asocijacija koja okuplja svjetske snimateljske udruge, a čiji je i HFS član, najavila je na svojim web stranicama www.imago.org održavanje trodnevnog simpozija, namijenjenog poglavito profesionalnim direktorima fotografije.

Nakon uspješnih “Inspiration” snimateljskih foruma održanih 2008. i 2011. godine u Kopenhagenu i Beču, ovogodišnji susret će se odigravati od 18. do 20. svibnja ove godine u Eye Film institutu, u Amsterdamu.

IMAGO će za tu svrhu pozvati četiri istaknuta direktora fotografije u čijem je radu evidentna iznimna kreativnost i osobna ekspresija, te će u komunikaciji sa njima, sudionici simpozija imati prigode razmijeniti iskustva, doznati više o njihovoj vizualnoj motivaciji i pogledati odlomke njihovih filmova, a sve u sklopu pretpostavke da je snimateljska vizualna ekspresivnost početna točka stvaranja filmskog djela.

U planu je i specijalna projekcija Antonionievog filma “Profesija: reporter” uz konverzaciju sa direktorom fotografije Lucianom Tovoliem, AIC, kao i predavanje Elen Lotman, ESC.

Detaljne informacije o ovom snimateljskom okupljanju biti će uskoro objavljene.