Test LED rasvjete

screen-shot-2016-11-16-at-16-53-27

LED rasvjeta sve je prisutnija na filmskim setovima. I u nas postoji realtivno široka ponuda ovih rasvjetnih jedinica čija je prednosti, između ostalog, u smanjenoj potrošnji energije, opcionalnom baterijskom napajanju i mogućnosti trenutne promjene temperature boje.

Norveška snimateljska udruga (FNF) u suradnji sa Norveškom radiodifuznom korporacijom (NRK) sproveli su opsežno testiranje LED rasvjetnih jedinica. Kako bi rezultati testiranja bili što točniji korišten je TLCI (Television Lighting Consistency Index 2012) standard.

Test se bavi načinom kako kamera bilježi svjetlost na ljudskoj puti, od najtamnijih smeđih tonova do najsvjetlijih nijansi. Korištena je izravna i reflektirana svjetlost, a testne filmove je obradilo nekoliko stručnih kolorista. Testiranje je vodio John Christian Rosenlund FNF, član IMAGO odbora za snimateljske kreativne tehnologije.

Testirano je 8 najpopularnijih Bi-Color rasvjetnih jedinica, (Arri Sky Panel, DMG-SL1, Softlights Juliette bicolor, Westcott Flex, BB&S – Areasoft 48, KinoFlo Select LED 30, The Light/Velvet, filex – Q1000) a kako bi dobili podatke o rezultatima koje su ostvarili pojedini modeli potrebno je preuzeti test filmiće, te potom ostaviti komentar na internet stranici. Malo potrage dovesti će vas i do tablica izmjerenih rezultata.

Eto linka internet stranicu o testiranju LED rasvjete, a zanimljivim se čini i kratki filmić o samom testiranju na ovoj poveznici.

Arri o Alexi

alexa-cameras-overview_header

Konkurencija na tržištu profesionalnih filmskih digitalnih kamera sve je intenzivnija. Red, Sony i Panasonic su ugrozili neprikosnoveni status koji Arrieve kamere već godinama uživaju. Ipak, Arri Alexa, u svim svojim inačicama, i dalje godinama dominira u profesionalnim filmskim produkcijama. Razloga je nedvojbeno mnogo, od jednostavnosti uporabe, do dokazane izdržljivosti i velikog dinamičkog raspona. Na slijedećem linku možete pogledati što o tome kaže Arri.

Arri Alexa 65

fdtimes-arrirental-nov2016-cover1080-210x2732x

Na internet stranicama časopisa Film and Digital Times ponuđeno je besplatno preuzimanje Arri-evog osvrta na dvije godine od kada je prvi put prezentirana njihova kamera Alexa 65,  kao i na seriju objektiva namijenjenu snimanju na ovom formatu: Prime 65 S Series and Prime DNA Series.

Link za preuzimanje

Camerimage, 12-19. 11. 2016, Bygdoszcz, Poljska

camerimage

Najpoznatiji svjetski snimateljski festival, Camerimage, održava se od 12. do 19. studenog u Poljskom gradu Bygdoszcz-u. Ovo je 24. izdanje festivala koje će pored natjecateljskog programa u nekoliko kategorija, ponuditi i niz vrlo zanimljivih panel diskusija i radionica.

U glavnom natjecateljskom programu za nagradu Golden Frog biti će prikazano 13 filmova koje odlikuju visoki vizualni standardi kao rezultat bliske kreativne suradnje direktora fotografije i redatelja.

Od ostalih događanja valja izdvojiti retrospektivu Michaela Chapmana, A.S.C., u sklopu koje će biti prikazani i filmovi Taksist i Razjareni bik. Chapman je ujedno ovogodišnji dobitnik Camerimage nagrade za životno djelo.

Iz niza atraktivnih seminara valja izdvojiti radionice Canona, Panasonica, Zeissa i Hawka. Podjednako je zanimljiva prezentacija Red kamera koja uključuje RED EPIC -W i WEAPON 8K S35 sa najnovijim Helium senzorom.

Jedan od predavača na seminaru posvećenom Panasonicovim VariCam kamerama, a koji se bavi HDR-om i upravljanju kolorom je Vanja Černjul, A.S.C., H.F.S.

Posjetitelji festivala moći će pogledati i izložbu fotografija glumice Jessice Lange, Unseen, te izložbu Evolution, posvećenu radu kanadskog filmaša Davida Cronenberga

Više informacija o Camerimage festival možete pronaći ovdje

Preminuo Raoul Coutard

raoul-coutard1

Slavni francuski snimatelj Raoul Coutard, preminuo je u 92.godini. U karijeri dugoj 50 godina, snimio je više od 75 filmova, a ponajviše ostaje zapamćen po svojoj suradnji sa redateljima francuskog novog vala. Bio je stalni suradnika Jean-Luc Godarda, a snimao je i sa Fancoise Truffautom (Jules i Jim, Pucajte na pijanistu) i Jacquesom Demy-em (Lola). Coutard je bio jedan od najzapaženijih suvremenih snimatelja, čiji je inventivni pristup postao temeljem vizualne estetike ovog filmskog pokreta.

Couture je snimateljski renome stekao Godardovim filmom Do posljednjeg daha, crno bijelim ostvarenjem snimljenim kamerom iz ruke i u uvjetima prirodnog osvjetljenja.

Dokumentaristički pristup nije mu bio stran, budući da je sudjelovao u francusko-indokineskom ratu, prvo kao ratni fotograf, kasnije kao slobodnjak, čije su fotografije objavljivanje u Paris Matchu i Time-u..

Za debitantski redateljski film, Hoa-Binh, nagrađen je Zlatnom palmom na Cannes filmskom festivalu 1970. godine.

Goran Mećava, h.f.s. u žiriju “Slika u pokretu”

p1100468-copy

U radu žirija prvog filmskog festivala slike pod naslovom “Slika u pokretu” sudjelovati će Goran Mećava, h.f.s.. Festival se održava u Beogradu od 25. do 29. listopada 2016. godine. Organizator festivala je SAS, Snimateljska asocijacija Srbije.

U pet dana prikaziati će se 8 najbolje snimljenih srpskih filmova iz prošlogodišnje i ovogodišnje produkcije, po odabiru selektora, direktora fotografije Miodraga Miloševića.

Pored kolege Mećave, u žiriju festivala su Timo Heinanen, direktor fotografije iz Helsinkija, koji se pored snimateljskog rada bavi fotografijom i pedagoškim radom na ELO filmskoj školi Aalto Sveučilišta u Helsinkiju i Miodrag Glušica, profesor kamere na FDU u Beogradu, jedan od osnivača, i prvi predsjednik SAS-a.

Kao podrška prvom festivalu filmske slike, gosti festivala će biti predsjednik IMAGO-a norveški snimatelj Paul Rene Roested i Nigel Walters, podpredsdnik engleske asocijacije BSC i jedan od osnivača IMAGO-a.

Za vrijeme festivala održati će se i tri predavanja i Master class radionice.

Festival će biti otvoren projekcijom cjelovečernjeg dokumentarnog filma “No Subtitles necessary” koji se bavi prijateljstvom i radom dvojice istaknutih Hollywoodskih snimatelja, Vilmos Zsigmonda i Laszlo-a Kovacsa

Mario Sablić h.f.s. o “Crno bijelom svijetu”

p1100635

Snimanje televizijske serije je poput surfanja na dasci. Kada si na vrhu vala načas se sve čini pod kontrolom, samo tren nepažnje i val te poklopi, gurne u dubinu iz koje ćeš teško ponovno isplivati na površinu. Ako stvarno imaš puno sreće uspijeti ćeš ponekad izvesti pipeline, no tada je opasnost da će te val poklopiti još i veća, pa doista treba čekati pravi trenutak za takav smioni pokušaj.

Niti u svjetskim ovovrsnim produkcijama nije osobito bolja situacija. Serije se snimaju brzo i efikasno, a imponiraju vizualnom dotjeranošću, u skladu sa povišenim očekivanjima gledatelja. Jedino što je na raspolaganju stranim produkcijama je raskošniji tehnički arsenal i više vremena za pripreme, što je možda i presudno na ovakvim projektima.

Druga sezona serije “Crno bijeli svijet” na idejnoj razini je bila ponešto jednostavnije od prve. Izgled serije uspostavljen je u prvih dvanaest epizoda, pa nam je u scenografskom i kostimografskom smislu život bio ponešto lakši. Osim toga znali smo kako Goran (Kulenović, redatelj) voli dinamično montirati scene, te da u snimanju najčešće pokriva prizor iz više različitih uglova.

Za realizaciju dvanaest epizoda bilo nam je na raspolaganju petnaestak dana manje (druga sezona snimljena je u osamdeset dana), što je garantiralo još i brži ritam snimanja nego u prvoj sezoni. Uzmimo ovdje u obzir kako se broj lokacija (čitava serija snimana je isključivo na lokacijama, bez studijskih objekata) nije osobito smanjio. Stoga su pripreme bile od iznimnog značaja, jer je osim o kreativnoj strani trebalo itekako voditi računa o logistici pojedinih lokacija. Drugim riječima, nije bilo mjesta za bilo kakve nedoumice i promišljanja što činiti na setu. Dogovori su se odvijali tijekom tehničkog usvajanja lokacija, i činilo se kako smo se sjajno pripremili. Najčešće je to bilo tako, osim kada bi nas nepredviđene okolnosti dovele na lokaciju u pogrešno doba dana ili bi nas razigrani oblaci spriječavali u postizanju svjetlosnog kontinuiteta ili… E to su trenuci kada vas val poklopi.

p110006

Srećom, Goran je uvijek fantastično pripremljen, vrlo precizno zna što želi i kako će režirati scenu, ali je istovremeno otvoren za sugestije. Dakako, isti nivo koncentracije očekuje i od svojih bliskih suradnika, većim dijelom ekipe koja je realizirala prvu sezonu, pa je samo snimanje teklo bez problema.

U promišljanju svjetla morao sam itekako voditi računa o zadanom ritmu snimanja. Zahtjevnost projekta je bila još i veća jer se računalo na čestu upotrebu druge kamere i deskriptivne vožnje kamerom u kojima se nerijetko otkriva cijeli prostor, a koje Goran često koristi za uvod u scenu. Uz to niti interijeri nisu baš impresionirali svojom veličinom. Trebalo se pripremiti i za nužne promjene atmosfere od scene do scene, jer nisu sve bile dijelom iste epizode, pa niti istog godišnjeg doba, a redovito su se snimale u nizu, kao i za snimanje interijernih noći po danu, odnosno izgradnju rasvjetnih šatora ispred prozora.

p1100701

Kako bi ostavio što više prostora redatelju odlučili smo se izbjegavati postavu rasvjetnih tijela unutar seta. Trebalo je i izbjeći korištenje rasvjetnih tijela veće snage i butterflya izvana, jer za njihovu postavu jednostavno treba previše vremena. Osim toga, nisu baš svi objekti bili u prizemlju, a očekivalo se da nerijetko savladamo i dvije lokacije u jednom danu. Svjestan okvira u kojima se moramo kretati, sa majstorom rasvjete Zdenkom Bilanđijom sam osmislio koncepciju čestog korištenja mekanog gornjeg svjetla, koje prvenstveno služi za formiranje atmosfere, a čija snaga ovisi o logici prostora u kojem se nalazimo, ali i ugođaju samog prizora. Glavno svjetlo i dalje je dolazilo kroz prozore, ovoga puta sa mobilnijim rasvjetnim tijelima (najćešće Joker Bugs sa soft tubeom ili Arri M18)  što je istovremeno značilo i snimanje pri punom otvoru blende. Za eventualni fill sam koristio Velvet bi-color led rasvjetu čije male dimenzije su omogućavale skrivenu postavu unutar seta kada je to bilo potrebno, a koja su nudila mogućnost brze promjene temperature boje i ugađanja snage.

S druge strane, čitajući scenarije primijetio sam kako je ishodišni ugođaj druge sezone ponešto ozbiljniji. Više se bavimo likovima i njihovim složenim, nerijetko vrlo dramatičnim odnosima, što me ponukalo da svjetlosno krenem putem nešto višeg kontrasta i dubljih crnina, odnosno scene izrazitije gradiram ovisno o ishodišnoj intonaciji. Pored glavnih objektiva (Cooke mini S4 i zooom Alura 45-250) koristio sam i Cooke Speed Panchro, te Kinoptik Apochromat koji su mi omogućili da još izrazitije vizualno kontrastiram različite prostore. Istodobno, takvi objektivi starije generacije nisu odviše prijateljski raspoloženi prema jakim izvorima svjetla unutar kadra, pa se trebalo strogo voditi računa o nivou nadeksponiranosti prozora. Plitka dubinska oštrina usmjerila je pozornost na najbitnije elemente unutar kadra, a moram istaknuti da su se njom izvanredno nosili oba šarfera, Branko Knez i Marko Đurđan.

p1110279

Nimalo lakšu zadaću nisu imala niti “švenkeri” (Goran Mećava, h.f.s. i Pavle Krnjajić, povremeno Branko Linta, h.f.s. ujedno kolorist druge sezone i Zoran Mikinčić) jer se od njih očekivalo da iz iste pozicije u nekoliko repeticija ponude što više različitih izreza, te se nose i sa ponekad uistinu kompliciranim i preciznim pokretima kamere (primjerice jib arm na faru gdje se tijekom vožnje rakurs promijeni od izrazito donjeg do izrazito gornjeg) kakve bi redatelj s vremena na vrijeme osmislio, na veliku radost scenskih majstora Frane Maršića i Ivice Matijevića.

Koloriranje slike je obavljeno, kao i na prvoj sezoni, u Color Bureau.

Televizijske serije su pravi testni poligon za snimatelje. Od njih se očekuje efikasno i učinkovito prilagođavanje promjenljivim uvjetima na setu, kreiranje različitih ugođaja, od doba dana do godišnjih doba, te na kraju i vizualnua konzistentnost cjeline, bez uočljivih  odstupanja u kvaliteti.

Zahtjevno i naporno, ali naposlijetku i vrlo zabavno.

Maio Sablić

 

Mario Sablić, h.f.s. o “Crno bijelom svijetu”

p1100106_edit

Snimanje televizijske serije je poput surfanja na dasci. Kada si na vrhu vala načas se sve čini pod kontrolom, samo tren nepažnje i val te poklopi, gurne u dubinu iz koje ćeš teško ponovno isplivati na površinu. Ako stvarno imaš puno sreće uspijeti ćeš ponekad izvesti pipeline, no tada je opasnost da će te val poklopiti još i veća, pa doista treba čekati pravi trenutak za takav smioni pokušaj.

Niti u svjetskim ovovrsnim produkcijama nije osobito bolja situacija. Serije se snimaju brzo i efikasno, a imponiraju vizualnom dotjeranošću, u skladu sa povišenim očekivanjima gledatelja. Jedino što je na raspolaganju stranim produkcijama je raskošniji tehnički arsenal i više vremena za pripreme, što je možda i presudno na ovakvim projektima.

Nastavi čitati

Branko Linta, h.f.s. on “The Constitution”

urh4

“The Constitution” is intimate love story about four people who live in the same building in the center of Zagreb. It is a story about people who are each very different, from social status to sexual orientation, political worldview and religion to which they belong or do not belong. Except from the area they live in, often contradictory “demons of the past” connects them. The demons that drive them to live more out of the past than in the present. (Rajko Grlić, director’s concept)

The building in which our heroes live share the same city block with the house where lives director Rajko Grlić. With the sentence “I’ll take you to the apartment which is ideal as Vjeko Kralj flat” began the search for spaces and the spirit of the film, “but it is best to go there at night.”

What a cunning recommendation. One huge room apartment emptied of personal belongings with big dark pieces of furniture and once white walls welcomed us uninspiringly .”Here should be a tailor shop” – a room where Vjeko Kralj reworks old dresses that were sewn by his mother, superb seamstress and connoisseur of fine things. Dresses that Vjeko clothes for his night out. Here will also be his beauty corner. There, among the dresses, is uniform of his father (Hrvoje Kralj) Ustasha officer, lying motionless in the next room. The discrepancy between the content charged life in future movie and empty rooms where we were standing, we tried to bridge with the incandescent lamp. “I would like this film to be dark, almost no color, preferably I would film it in black and white but in fact I think it would be too much.” We alternated in holding the lamp, put it to various locations in the room, as far as short cable allowed us, while taking photographs until we saw something that looked as – well, this could be our movie. “Just do not forget that street view, what we see through the window, as well as the building across the street, is very important, I want it to feel like a view of the city from the aquarium.” We split up late, carrying the first pictures of the new movie, each one in his/hers phone.

urh1

“What was the lenses on ” Amour “? I really liked textures in that movie.” “I think Cooke S5, They have been in my mind as a choice, even without “Amour”, “I’ll check. By the way they are available in Zagreb, which is very convenient.”

“Look, how did you imagined this film in technical way?” interested the producer Ivana Maloča. Well, like this – unlike the previous project, where we mainly relied on existing light “The Constitution” is a film that I plan to film with an increased ability to intervene with lighting which will allow us to more precisely reach the needed look and to keep it consistently, regardless of external conditions . This will require more equipment, also larger crew. To me the relationship between exterior and interior is important, and although the flat will be quite dark, just what is going into it largely will rely on lighting set outside the apartment. So large HMI lamps, scissor lifts, reserved parking spaces … This will free up space for action and camera moves around the apartment because I plan to use wide movements that include several rooms in frame so the apartment could feel complete in his really huge dimensions versus the tiny basement flat in which Samardžić family (second pair of characters) lives. All camera movements will be carried out with dolly or Steadicam. For the night scenes in the Upper Town we should light a good part of the city for which we could use more people, additional genny, additional quantities of smaller lightning fixtures.

urh5

Two months later, during my holidays there was a telephone call from Ivan (Maloča), “Look, we went through the budget a hundred times and we will have to cut down …. and for the end – those lenses …” So we have reduced amount of needed equipment, distribute the people according to movie schedule, customize the look of the film to the the new situation – saving lenses. Later on, Željko Župan (first assistant) did not fail to recall my personal statement that I took Cooke S5 lenses primarily due to quality of textures, and not because of the large f stop they offer (1.4).

For warming up and a good start Rajko and me made detailed shot list for the first third of the movie. We have tried to create a system that will give us enough security in the beginning of the shooting so we can calmly feel the spirit of the movie. In the same time as the storyboard, emerged the sets of the movie. Slowly and thoroughly apartments were renovated into the living spaces of our characters in which, so it seemed, they lived for years. At the same time the life and art of finely designed sets called for research on families Kralj and  Samardžić, offering perspectives that we did not see until then. One little thing crept into my head before shooting –  this is so good colorwise so the idea about movie with no color is simply bad. The costumes were selected, makeup tests carried out, the image of the film was made and we were ready to start filming.

ustavrepublikehrvatskefilm-200-photosasahuzjak_pr

“I have decided to move the scene of the conflict between Ante and Vjeko from room to hallway and film the entire path from the front door to the kitchen. I miss some physical dimensions of a conflict.” Really good, that somehow opened the way to possibility that a key scene in the film in which Ante is fighting for recognition of his humanity be enriched by changing light and dark areas of the scene. Ante will start as a silhouette, sinister threat, that from the depths of the corridor, demanding that the truth is to be said in his face. While Vjeko angrily pronounced “We are not flowers but we are better than you, murderers and a madman. I remember you Serbs from childhood …” Ante will fight back “and there is no way to convince you that I am something else …”, and in slow movement forward he will enter the light that will change his appearance from incarnation of evil-obsessed nation in a human being. I enjoyed the occasions like this, in long shots where the action and images melt together in a kind of dance –  while following a heavy night fighting, sewing clothes or the late Vjeko’s arrival to the fathers bed with a syringe full of cognac.

The agreement before the post-production was simple – thick, fat, heavy, rich, golden and warm colors.

urh6

The intention of movie to talk about “heavy stuff” with a small faint smile emerging on a face and with the warmth that one can love the most negative hero (Rajko Grlić, director’s concept) diluted first idea of a faded picture on the border of black and white world. Our heroes were able to cross the difficult path from dark shadow in the corridor to real live people, willing to go out to the light.

Branko Linta

Branko Linta, h.f.s. o “Ustavu republike Hrvatske”

urh4Film “Ustav Republike Hrvatske” vrlo je intimna ljubavna priča o četvero ljudi koji žive u istoj stambenoj zgradi u centru Zagreba. Priča je to o ljudima koji su međusobno vrlo različiti, od društvenog statusa do seksualne orijentacije, od političkog svjetonazora do religija kojima pripadaju ili ne pripadaju. U našem filmu spajaju ih, osim prostora, i njihovi često suprotstavljeni “demoni prošlosti”. Demoni koji ih tjeraju da žive u više prošlosti nego u sadašnjosti. (Rajko Grlić, redateljska koncepcija)

Zgrada u kojoj žive naši junaci dijeli isti gradski blok sa kućom u kojoj živi Rajko Grlić. Rečenicom “Odvest ću te u stan koji je idealan za stan Vjeke Kralja” započelo je traganje za prostorima i duhom filma “ali najbolje je da tamo odemo navečer”.

Lukava preporuka. Jedna golema soba stana ispražnjena od osobnih stvari s velikim mračnim komadima namještaja, nekada bijelih zidova neinspirativno nas je dočekala. “Ovdje bi trebala biti krojačnica” – soba u kojoj Vjeko Kralj prekraja stare haljine koje je sašila njegova majka, vrsna krojačica i poznavateljica finih stvari. Haljine koje Vjeko odijeva za svoje noćne izlaske. Tu će biti i njegov kutak za uljepšavanje. Ovdje je među haljinama i uniforma njegova oca (Hrvoje Kralj), ustaškog časnika, koji leži nepokretan u susjednoj sobi. Raskorak između sadržajima nabijenog života u budućem filmu i prazne sobe nasred koje stojimo pokušali smo premostiti sobnom lampom. “Ja bih ovaj film radio mračno, gotovo bez boje, najradije bi ga snimio crno bijelog ali zapravo mislim da bi to bilo previše“. Izmjenjivali smo se u držanju lampe, stavljali je, koliko nam je kratki kabel dopuštao, na razna mjesta u sobi istovremeno ih fotografirajući sve dok nismo ugledali nešto za što se moglo reći – e pa ovo bi mogao biti naš film. “Samo nemoj zaboraviti da mi je ulica što ju vidimo kroz prozor i zgrada preko puta jako važna, htio bi da to izgleda kao pogled na grad iz akvarija“. Razišli smo se kasno noseći prve slike novog filma svatko na svojem telefonu.

urh1

S kojim su objektivima snimili “Amour”? Jako mi se sviđa faktura te slike.” “Mislim da je Cooke S5 u pitanju, meni su se motali po glavi kao izbor i bez “Ljubavi”, provjerit ću. Usput postoje u Zagrebu što je vrlo praktično”.

“Čuj kako si ti tehnički mislio provesti ovaj film?” zanimalo je producenta Ivana Maloču. Pa ovako – za razliku od prethodnog gdje smo se uglavnom oslanjali na postojeće svjetlo Ustav Republike Hrvatske je film kojeg planiram  snimiti sa povećanom sposobnošću intervencije rasvjetom što će nam omogućiti da planirani izgled preciznije dosegnemo ali i ne manje važno da ga održimo bez obzira na vanjske uvjete. To će tražiti više tehnike ali i ljudi za realizaciju. Važan mi je odnos interijera i eksterijera i mada će stan biti dosta taman ono što u njega ulazi dobrim dijelom će se oslanjati na rasvjetu postavljenu izvan stana. Dakle velike HMI lampe, škaraste dizalice, rezervirana parkirna mjesta… To će nam osloboditi prostor za radnju i kretanja kamere po stanu jer planiram koristiti široke pokrete koji uključuju nekoliko prostorija kako bi stan mogli osjetiti cjelovito i u njegovoj stvarno ogromnoj dimenziji nasuprot majušnog podruma u kojem žive Samardžići (drugi par likova). Svi pokreti kamere biti će izvedeni s fara ili Steadicamom. Za noćne scene na Gornjem gradu trebali bi rasvjetliti dobar dio grada za što bi nam dobro došlo još ljudi, dodatni agregat, dodatne količine malih rasvjetnih tijela.

urh5

Dva mjeseca kasnije, u moj se godišnji odmor uključio Ivanov (Maloča) poziv “Čuj, prolazili smo kroz budžet već sto puta i morat ćemo smanjiti …. i za kraj ti objektivi …”  Smanjili smo tehniku, raspodijelili ljude prema rasporedu snimanja, prilagodili izgled filma novonastaloj situaciji i – spasili objektive. Kasnije me Željko Župan (1. asistent) nije propuštao podsjetiti na vlastitu izjavu da sam uzeo Cooke S5 objektive prvenstveno zbog fakture slike a ne zbog velikog otvora (1.4).

Za zagrijavanje i dobar start Rajko i ja raskadrirali smo detaljno prvu trećinu filma. Nastojali smo stvoriti sistem koji će nam dati dovoljno sigurnosti u početku snimanja da mirno možemo osjetiti duh filma. Usporedno s knjigom snimanja nastajali su setovi filma. Polako i detaljno stanovi su preuređeni u životne prostore naših likova koji su u njima, tako je izgledalo, živjeli godinama. Istovremeno životni i likovno fino oblikovani setovi su pozivali na istraživanje o obiteljima Kralj i Samardžić nudeći perspektive koje do tada nismo vidjeli. Jedna sitnica uvukla mi se u glavu prije početka snimanja – ovo je koloristički toliko dobro da je možda ideja o filmu bez boje jednostavno loša. Kostimi su odabrani, testovi šminke obavljeni, slika filma je stvorena i bili smo spremni snimiti ju.

ustavrepublikehrvatskefilm-200-photosasahuzjak_pr

Scenu obračuna između Ante i Vjeke odlučio sam premjestiti iz Vjekine sobe u hodnik i snimiti cijeli put od ulaznih vrata do kuhinje. Fale mi u sobi neke fizičke dimenzije dvoboja“. Stvarno dobro, tu se nekako usput otvorila mogućnost da ključnu scenu filma u kojoj se Ante bori za priznanje vlastite ljudskosti obogatim izmjenom svijetlih i tamnih dijelova scene. Ante će tako dvoboj započeti kao silueta, mračna prijetnja, što iz dubine hodnika zahtijeva da mu se istina kaže u lice. Dok Vjeko ljutito izgovara “Nismo cvijeće ali smo bolji od vas ubojica i luđaka. Pamtim ja vas Srbe iz djetinjstva…”, Ante će uzvratiti ” i nema načina da vas uvjerim da sam ja kao ja nešto drugo…”, i u polaganom kretanju prema naprijed ući u svjetlo koje će njegovu pojavu promijeniti iz slike utjelovljenja zlom opsjednutog naroda u ljudsko biće. Uživao sam u prilikama poput ove, u dugim kadrovima gdje se radnja i slika ujedinjuju u nekoj vrsti plesa dok prate bučne noćne tučnjave, šivanje posljednje haljine ili dolazak Vjeke ocu u krevet uz špricu punu konjaka.

Dogovor pred postprodukciju bio je jednostavan – debelo, masno, teško, bogato, zlatne i tople boje.

urh6

Namjera da filmom govorimo o “teškim stvarima” s malim jedva primjetnim smješkom na licu i s toplinom kojom se može voljeti i najnegativniji junak (Rajko Grlić, redateljska koncepcija) rastočila je kroz snimanje ideju o izblijedjeloj slici na granici crno bijelog svijeta. Naši junaci uspjeli su prijeći težak put od tamne prikaze u hodniku do stvarnih živih ljudi spremnih za hrabar izlazak na svjetlo.

Branko Linta