Nominacije za nagradu “Nikola Tanhofer” 2018

Žiri u sastavu Damir Kudin, Branko Linta i Mario Sablić objavio je nominirane filmove za ovogodišnju, petu godišnju snimateljsku nagradu “Nikola Tanhofer”.

Proglašenje pobjednika održati će se na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, a nominirani snimatelji su:

Dugometražni filmovi

“Uzbuna na Zelenom vrhu” – direktor fotografije Danko Vučinović

“Mrtve ribe” – direktor fotografije Mirko Pivčević, h.f.s.

“Kratki izlet” – direktor fotografije Danko Vučinović

Kratkometražne filmske forme

“Gdje se vrabac skriva kad je hladno” – direktor fotografije Stanko Herceg, h.f.s.

“Marica” – direktor fotografije Tomislav Sutlar

“Marija” – direktor fotografije Luka Matić

TV serija

“The Deuce” – direktor fotografije Vanja Černjul, h.f.s. a.s.c.

“Čuvar dvorca” – direktor fotografije Mirko Pivčević, h.f.s.

 

 

Dragocjeno štivo za studente i filmske profesionalce

U utorak 12. lipnja u 12 sati u velikoj dvorani Akademije dramske umjetnosti Boris Popović, red. prof. art predstaviti će udžbenik Oblikovanje svjetla za televiziju i film, dragocjeno štivo namijenjeno podjednako studentima, ali i širem krugu rasvjetnih profesionalaca iz širega područja scenskih umjetnosti.

Boris Popović je nedvojbeno naš najpoznatiji oblikovatelj svjetla, iznimno bogatog i raznovrsnog rezimea, profesionalac koji je karijeru započeo kao televizijski dizajner svjetla, a nastavio kao sveučilišni nastavnik na Akademiji dramske umjetnosti, baveći se istim područjem.

Za stručno i umjetničko područje oblikovanja svjetla, kojega je Boris Popović rodočelnik, tek se zadnjih godina otvorio visokoškolski studijski prostor. Temeljni elementi oblikovanja scenskog svjetla sada su prisutni u nastavi preddiplomskoga Studija snimanja na Akademiji dramske umjetnosti, a u okviru diplomskoga Studija snimanja upravo je na Popovićevu inicijativu otvoreno i usmjerenje Oblikovanje svjetla.

Knjiga objedinjuje pitanje rasvjetnih pristupa u povezanim, ali i bitno različitim područjima scenskih umjetnosti, napose televiziji i filmu – no ipak s fokusom na televiziju.

Udžbenik će predstaviti autor Boris Popović, red. prof. art. i urednik Silvestar Kolbas, red. prof. art., a pridružit će im se urednik Filmološke biblioteke ADU-a dr. sc. Hrvoje Turković, red. prof. art.

 

Luciano Tovoli i “Profesija: reporter”

Povijest filmskog snimanja usko je vezana uz brojne tehničke inovacije. Svaki put kada bi autorska kreativnost nadmašivala dostupne tehničke pretpostavke, vrsni majstori bi se uhvatili posla i osmislili metodu kojom su se određeni kadar ili scena mogli realizirati.

U suvremeno doba tehnički problemi nerijetko se rješavaju računalnim efektima, no, kadrovi i scene iz povijesti filma ostaju upamćeni po iznimnoj maštovitosti i tehničkoj darovitosti članova filmske ekipe koji su omogućili realizaciju ideja za koje u to vrijeme nije postojala pripremljena tehnička baza.

Jedna od takvih sekvenci je i glasovita posljednja scena filma Michelangela Antonionia, Profesija: reporter (1975). Čak i danas, kada računalna tehnologija proizvodi uistinu nevjerovatne slike,  ova sekvenca ostavlja bez daha.

Na ovoj poveznici možete pogledati cijelu scenu iz filma Profesija. reporter, koja traje gotovo 7 minuta u jednom kadru, te nakon toga i pojašnjenje direktora fotografije Luciana Tovolia, AIC, ASC, o snimanju ove scene.

Stoljetni objektiv na Red Scarlet kameri

Za snimatelje u vječnoj potrazi za vremešnim objektivima koji će promijeniti izgled slike na suvremenim digitalnim kamerama evo prigodnog, možda i inspirativnog filma.

Mathieu Stern je prilagodio leću staru 140 godina za uporabu na 5K Red Scarlet-W kameri i snimio kratki filmić.

Na ovoj poveznici možete pogledati rezultate ovog snimateljskog eksperimenta.

ZFS dodijelio nagrade IRIS

24. 4. 2018. godine u dvorani Slovenske kinoteke po treći put su dodijeljene godišnje snimateljske nagrade IRIS, Slovenske snimateljske udruge, ZFS.Za 6 kategorija u kojima se dodjeljuje IRIS prijavljeno je ukupno 36 projekata.

Ove je godine po prvi put dodijeljen i IRIS za Izniman doprinos na području filmske fotografije. Dobitnik je legendarni slovenski majstor rasvjete Drago Jarič, sa kojim su imali prigode surađivati i mnogi hrvatski direktori fotografije.

fotografija Kristina Bursać

Dobitnici IRIS-a za 2017. godinu su:

CJELOVEČERNJI IGRANI FILM

Ivan, direktor fotografije Marko Brdar

KRATKOMETRAŽNI IGRANI FILM

Apoptoza, direktor fotografije Nejc Saje

DOKUMENTARNI FILM

Zadnji ledeni lovci, direktor fotografije Rožle Bregar

ANIMIRANI FILM

Orange is the New Black, direktor fotografije Mitja Ličen

STUDENTSKI FILM

Kar ostane, direktor fotografije Rok K. Nagode

TV SERIJA

Mame, direktor fotografije Miloš Srdić

Iz zagrebačke filmske prošlosti: Schlöndorff i Welles

Limeni bubanj (njem. Die Blechtrommel, eng. The Tin Drum) je njemačko-francuski film iz 1979. godine redatelja Volkera Schlöndorffa. Film je baziran na istoimenom romanu nobelovca Güntera Grassa iz 1959.

Jadran film je bio koproducent ovog Oscarom nagrađenog filma, a Branko Lustig pomoćnik redatelja. Za snimanje ovog složenog filmskog djela zadatak je bio izgraditi  scenografiju i pronaći lokacije za snimanje u Zagrebu. Tu obvezu   dobio je filmski i kazališni scenograf, dizajner interijera, scenarist i slikar, a tada kolumnist Nedjeljnog Jutarnjeg Željko Senečić, koji se prisjeća: „Kasarne u Ilici i na kraju Deželićeve ulice Jugoslavenska vojska je napustila. U jednu kasarnu u Ilici uselila se ekipa Jadran filma. Središnju kasarnu, zvanu Rudolfova kasarna, pretvorili smo u Poštu u Gdanjsku. Na livadi iza kasarne sagradili smo tribine, dekorirali je zastavama, stavili crveni tepih, i na toj smo livadi snimili veliki nacistički miting. Za snimanje mitinga bilo je angažirano oko 1000 statista. Jedan dan snimanja s gomilom ljudi košta neizmjerno. Snimali smo miting tri dana. Scenu mitinga morali smo ponoviti zbog pogreške snimatelja. I ponovili smo. Bez vike, bez svađe, bez prebacivanja odgovornosti. Film je škola života“. 

Limeni bubanj priča je o dječaku Oskaru, sinu jedincu obitelji Kashubian, koji živi u ruralnoj oblasti Slobodnog grada Danziga oko 1925. Za svoj treći rođendan Oskar dobije sjajan novi limeni bubanj. U tom trenutku umjesto da odraste u jednog od jadnih primjeraka odraslih ljudi koje vidi oko sebe, zareko se da nikad neće odrasti ni narasti. Kad god svijet oko njega postane neizdrživ, dječak počne lupati po svom bubnju; ako mu netko pokušati uzeti igračku, on proizvede zvuk koji para uši i doslovno razbija stakla. Kako Njemačka tone u nacizam i rat 1930-ih i 1940-ih, tako Oskar, koji uopće ne stari, nastavlja divljački udarati po svom bubnju.

Film je osvojio brojne nagrade među kojima su najznačajnije: 1980 Academy Awards – Oscar, Najbolji strani film ;1979 Cannes Film Festival – Zlatna palma (zajedno s „Apokalipsa danas“); 1979 Njemačka filmska nagrada – Nagrada za filmski izazov „Zlatna kugla; nagrada Bodil za najbolji europski film 1980.; nagrada Blue Ribbon za najbolji strani film 1982., itd.

U proizvodnji filma sudjelovali su Jadran film (B. Lustig, Ž. Senečić) te Film Polski, a pri scenarističkoj adaptaciji sudjelovao je i sam pisac romana G. Grass.

Trailer filma: https://www.youtube.com/watch?v=ZhwpM_AR6Hw&has_verified=1

Proces (The Trial) je francusko-talijansko-zapadnonjemački crno-bijeli igrani film snimljen 1962. godine, poznat kao jedno od najambicioznijih, ali i najkontroverznijih ostvarenja Wellesove filmografije. Orson Welles dolazi u Zagreb 1962. godine što je za razvoj Jadran filma značilo početak njegove pretvorbe u najznačajniji filmski studio srednje Europe.

Budžet je bio popriličan za to razdoblje, 1.3 milijuna dolara, ali je Welles morao potražiti i rezervne lokacije u Ljubljani, Rimu, Milanu, a ponajviše na pariškoj napuštenoj željezničkoj stanici Gare d’Orsay. 

Za direktora fotografije izabrao je debitanta Edmonda Richarda, francuskog savjetnika za kolor korekciju u popularnim filmovima Žike Mitrovića “Miss Stone” i “Kapetan Leši”, no da nije bio u pitanju nerazuman rizik svjedoči i njegova kasnije karijera: ne samo da je sjajno snimio Wellesova “Ponoćna zvona”, nego i “Diskretni šarm buržoazije” Luisa Buńuela. Njegova crno-bijela fotografija i ovdje se pokazala impresivnom. Kao glavni snimatelj Richard je najzaslužniji za dinamičnu i tjeskobnu atmosferu gdje se klaustrofobični prostori prepuni ljudi izmjenjuju s praznim, agorafobičnim dvoranama, a kada se tome još dodaju vrtoglava stubišta i mračna predvorja ispresijecana oštrim sjenama stvoren je tjeskoban svijet u kojem se tragičan epilog protagonista naslućuje na svakom koraku.

Od gotovo postapokaliptičnih scena nasipa, tjeskobnih modernističkih kubusa Pučkog otvorenog učilišta, mračne neogotike Zagrebačke katedrale, Zagreb je pretvoren u zatvor, sudnicu i stratište tjeskobnog filma apsurda.

Najambiciozniji set bio je na Zagrebačkom velesajmu, gdje je napravljen ured sa 850 stolova u kojemu Josef K. radi. Za svakim od njih tipkao bi jedan statist. Obrad Kosovac, nekadašnji šef programa HRT-a, bio je tada student i popunjavao džeparac statiranjem u filmovima, pa je tako “glumio” i u Procesu. Nije mu bilo suviše uzbudljivo, kadrovi su se stalno ponavljali, ali i njega je, kao i Bašića, intrigirala Wellesova redateljska metoda.

Od hrvatskih glumaca najveću šansu dobila je Andrea Šarić, koja je u jednoj sceni kratko komunicirala s Perkinsom, dok je Relja Bašić bio nešto malo više od statista, ali je neprekidno dolazio na snimanje da bi vidio kako Welles režira.

Welles je imao striktno zatvorene setove, jer je na scenama radio vrlo pedantno i detalje dotjeravao do perfekcionizma, pa mu je za rad trebao potpuni mir. Tijekom snimanja filma, upoznao je hrvatsku glumicu, scenaristicu i redateljicu Oju Kodar, koja će postati njegova muza, zvijezda i ljubav naredne 24 godine, sve do smrti slavnog filmaša. Welles se nakon Procesa često vraćao u Zagreb, obožavao je zagorske štrukle i najradije bi ih jeo u Hotelu Esplanade u kojem je redovito odsjedao.

Njegov prvi film Građanin Kane (Citizen Kane, 1941.) kritičari zbog brojnih inovativnih elemenata najčešće biraju za najbolji film svih vremena. Nakon Procesa režirao je na Jadranu nedovršenu TV seriju Dubina (The Deep) sa snimateljem Ivicom Rajkovićem, glumio u hrvatskim filmovima Bitka na Neretvi (1969) i Tajna Nikole Tesle (1980).  Gostovao je i na TVZ-u u filmskoj emisiji 3,2,1,…kreni! O njegovim vezama s Hrvatskom snimljen je u produkciji HRT-a dokumentarni film Druga strana Wellesa.

Trailer filma: https://www.youtube.com/watch?v=R_7weUR0oMY&feature=youtu.be

Izvori: 

http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=942

https://www.jutarnji.hr/vijesti/nepoznati-detalji-o-snimanju-filma-u-zagrebu-g%C3%BCnter-grass-je-zbog-mene-tu-snimao-limeni-bubanj/377230/

https://www.art-kino.org/hr/film/limeni-bubanj

http://www.ziher.hr/zagreb-kao-grad-susreta-orsona-wellesa-i-franza-kafke/

https://sh.wikipedia.org/wiki/Proces_(film,_1962)

http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/najslavniji-film-ikad-snimljen-u-metropoli-zagreb-kao-spoj-sterilne-buducnosti-i-prasnjave-proslosti/675793/

http://www.infozagreb.hr/media/documents/Zagreb-grad-filma_hr.pdf

http://obljetnica.hrt.hr/leksikon/w/welles-orson/

Fotografije: preuzete s Googla

Sunčana Ivančić

Prijave za 4. snimateljski festival u Buenos Airesu

Argentinska snimateljska udruga, ADF, u suradnji sa Lumiton, the Museum of Cinema, po četvrti put organizira festival posvećen isključivo snimateljima i njihovom umijeću. Ove je godine festival otvoren za međunarodnu konkurenciju, te projekte mogu prijaviti direktori fotografije iz cijelog svijeta.

Filmovi se mogu prijaviti u dvije natjecateljske kategorije: Dugometražni igrani filmKratkometražni film, te jednu izvan natjecateljskog programa pod nazivom Moj prvi film.

Filmovi se mogu prijaviti zaključno sa 7. svibnjem 2018. godine. Pravilnik festivala možete pročitati na ovoj poveznici.

Prijavu možete ispuniti i online na ovom linku. Festival će se održati od 4. do 9. rujna u Vicente López City i Buenos Aires City.

Žiri ovogodišnje nagrade “Nikola Tanhofer”

O 5. godišnjoj nagradi “Nikola Tanhofer”, koju dodjeljuje Hrvatska udruga filmskih snimatelja za najbolja snimateljska postignuća u kategorijama kratkometražnih formi, TV serije i dugometražnog filma ove će godine odlučivati žiri u sastavu Mario Sablić, h.f.s., Branko Linta, h.f.s. i Damir Kudin, h.f.s.

Usput podsjećamo da rok za prijavu projekata traje do 5. svibnja 2018. godine.

“Previše je kuhara u kuhinji”

fotografija Niko Tavernise

Tijekom ovogodišnjeg NAB-a u Las Vegasu ugledni direktor fotografije Janusz Kaminski A.S.C.  (Schindler’s List, Saving Private Ryan, A.I. Artificial Intelligence…) kratko se osvrnuo na ulogu snimatelja u suvremenoj kinematografiji. Bliski suradnik Stevena Spielberga budućnost filmskog snimanja nije baš ocrtao u ružičastim tonovima.

Njegov osvrt objavljen u Hollywood Reporteru možete pročitati na ovoj poveznici

Počast umjetnosti filmskog snimanja

Europska snimateljska udruga IMAGO ponudila je na svojim internet stranicama kratko putovanje kroz povijest filmskog snimanja. Ugledni talijanski snimatelj Daniele Nannuzzi, AIC prikupio je inserte iz 150 filmova koje drži snimateljski iznimno kreativnim, te sklopio gotovo dvosatni vizualni pregled povijesti snimateljskih postignuća.

Vizualno je to štivo koje se ne smije propustiti, te koje posredno zbori o važnosti filmske fotografije i o stilskim odrednicama koje su obilježile pojedina povijesna razdoblja filmske umjetnosti.

Film možete pogledati na ovoj poveznici.