Stoljetni objektiv na Red Scarlet kameri

Za snimatelje u vječnoj potrazi za vremešnim objektivima koji će promijeniti izgled slike na suvremenim digitalnim kamerama evo prigodnog, možda i inspirativnog filma.

Mathieu Stern je prilagodio leću staru 140 godina za uporabu na 5K Red Scarlet-W kameri i snimio kratki filmić.

Na ovoj poveznici možete pogledati rezultate ovog snimateljskog eksperimenta.

ZFS dodijelio nagrade IRIS

24. 4. 2018. godine u dvorani Slovenske kinoteke po treći put su dodijeljene godišnje snimateljske nagrade IRIS, Slovenske snimateljske udruge, ZFS.Za 6 kategorija u kojima se dodjeljuje IRIS prijavljeno je ukupno 36 projekata.

Ove je godine po prvi put dodijeljen i IRIS za Izniman doprinos na području filmske fotografije. Dobitnik je legendarni slovenski majstor rasvjete Drago Jarič, sa kojim su imali prigode surađivati i mnogi hrvatski direktori fotografije.

fotografija Kristina Bursać

Dobitnici IRIS-a za 2017. godinu su:

CJELOVEČERNJI IGRANI FILM

Ivan, direktor fotografije Marko Brdar

KRATKOMETRAŽNI IGRANI FILM

Apoptoza, direktor fotografije Nejc Saje

DOKUMENTARNI FILM

Zadnji ledeni lovci, direktor fotografije Rožle Bregar

ANIMIRANI FILM

Orange is the New Black, direktor fotografije Mitja Ličen

STUDENTSKI FILM

Kar ostane, direktor fotografije Rok K. Nagode

TV SERIJA

Mame, direktor fotografije Miloš Srdić

Iz zagrebačke filmske prošlosti: Schlöndorff i Welles

Limeni bubanj (njem. Die Blechtrommel, eng. The Tin Drum) je njemačko-francuski film iz 1979. godine redatelja Volkera Schlöndorffa. Film je baziran na istoimenom romanu nobelovca Güntera Grassa iz 1959.

Jadran film je bio koproducent ovog Oscarom nagrađenog filma, a Branko Lustig pomoćnik redatelja. Za snimanje ovog složenog filmskog djela zadatak je bio izgraditi  scenografiju i pronaći lokacije za snimanje u Zagrebu. Tu obvezu   dobio je filmski i kazališni scenograf, dizajner interijera, scenarist i slikar, a tada kolumnist Nedjeljnog Jutarnjeg Željko Senečić, koji se prisjeća: „Kasarne u Ilici i na kraju Deželićeve ulice Jugoslavenska vojska je napustila. U jednu kasarnu u Ilici uselila se ekipa Jadran filma. Središnju kasarnu, zvanu Rudolfova kasarna, pretvorili smo u Poštu u Gdanjsku. Na livadi iza kasarne sagradili smo tribine, dekorirali je zastavama, stavili crveni tepih, i na toj smo livadi snimili veliki nacistički miting. Za snimanje mitinga bilo je angažirano oko 1000 statista. Jedan dan snimanja s gomilom ljudi košta neizmjerno. Snimali smo miting tri dana. Scenu mitinga morali smo ponoviti zbog pogreške snimatelja. I ponovili smo. Bez vike, bez svađe, bez prebacivanja odgovornosti. Film je škola života“. 

Limeni bubanj priča je o dječaku Oskaru, sinu jedincu obitelji Kashubian, koji živi u ruralnoj oblasti Slobodnog grada Danziga oko 1925. Za svoj treći rođendan Oskar dobije sjajan novi limeni bubanj. U tom trenutku umjesto da odraste u jednog od jadnih primjeraka odraslih ljudi koje vidi oko sebe, zareko se da nikad neće odrasti ni narasti. Kad god svijet oko njega postane neizdrživ, dječak počne lupati po svom bubnju; ako mu netko pokušati uzeti igračku, on proizvede zvuk koji para uši i doslovno razbija stakla. Kako Njemačka tone u nacizam i rat 1930-ih i 1940-ih, tako Oskar, koji uopće ne stari, nastavlja divljački udarati po svom bubnju.

Film je osvojio brojne nagrade među kojima su najznačajnije: 1980 Academy Awards – Oscar, Najbolji strani film ;1979 Cannes Film Festival – Zlatna palma (zajedno s „Apokalipsa danas“); 1979 Njemačka filmska nagrada – Nagrada za filmski izazov „Zlatna kugla; nagrada Bodil za najbolji europski film 1980.; nagrada Blue Ribbon za najbolji strani film 1982., itd.

U proizvodnji filma sudjelovali su Jadran film (B. Lustig, Ž. Senečić) te Film Polski, a pri scenarističkoj adaptaciji sudjelovao je i sam pisac romana G. Grass.

Trailer filma: https://www.youtube.com/watch?v=ZhwpM_AR6Hw&has_verified=1

Proces (The Trial) je francusko-talijansko-zapadnonjemački crno-bijeli igrani film snimljen 1962. godine, poznat kao jedno od najambicioznijih, ali i najkontroverznijih ostvarenja Wellesove filmografije. Orson Welles dolazi u Zagreb 1962. godine što je za razvoj Jadran filma značilo početak njegove pretvorbe u najznačajniji filmski studio srednje Europe.

Budžet je bio popriličan za to razdoblje, 1.3 milijuna dolara, ali je Welles morao potražiti i rezervne lokacije u Ljubljani, Rimu, Milanu, a ponajviše na pariškoj napuštenoj željezničkoj stanici Gare d’Orsay. 

Za direktora fotografije izabrao je debitanta Edmonda Richarda, francuskog savjetnika za kolor korekciju u popularnim filmovima Žike Mitrovića “Miss Stone” i “Kapetan Leši”, no da nije bio u pitanju nerazuman rizik svjedoči i njegova kasnije karijera: ne samo da je sjajno snimio Wellesova “Ponoćna zvona”, nego i “Diskretni šarm buržoazije” Luisa Buńuela. Njegova crno-bijela fotografija i ovdje se pokazala impresivnom. Kao glavni snimatelj Richard je najzaslužniji za dinamičnu i tjeskobnu atmosferu gdje se klaustrofobični prostori prepuni ljudi izmjenjuju s praznim, agorafobičnim dvoranama, a kada se tome još dodaju vrtoglava stubišta i mračna predvorja ispresijecana oštrim sjenama stvoren je tjeskoban svijet u kojem se tragičan epilog protagonista naslućuje na svakom koraku.

Od gotovo postapokaliptičnih scena nasipa, tjeskobnih modernističkih kubusa Pučkog otvorenog učilišta, mračne neogotike Zagrebačke katedrale, Zagreb je pretvoren u zatvor, sudnicu i stratište tjeskobnog filma apsurda.

Najambiciozniji set bio je na Zagrebačkom velesajmu, gdje je napravljen ured sa 850 stolova u kojemu Josef K. radi. Za svakim od njih tipkao bi jedan statist. Obrad Kosovac, nekadašnji šef programa HRT-a, bio je tada student i popunjavao džeparac statiranjem u filmovima, pa je tako “glumio” i u Procesu. Nije mu bilo suviše uzbudljivo, kadrovi su se stalno ponavljali, ali i njega je, kao i Bašića, intrigirala Wellesova redateljska metoda.

Od hrvatskih glumaca najveću šansu dobila je Andrea Šarić, koja je u jednoj sceni kratko komunicirala s Perkinsom, dok je Relja Bašić bio nešto malo više od statista, ali je neprekidno dolazio na snimanje da bi vidio kako Welles režira.

Welles je imao striktno zatvorene setove, jer je na scenama radio vrlo pedantno i detalje dotjeravao do perfekcionizma, pa mu je za rad trebao potpuni mir. Tijekom snimanja filma, upoznao je hrvatsku glumicu, scenaristicu i redateljicu Oju Kodar, koja će postati njegova muza, zvijezda i ljubav naredne 24 godine, sve do smrti slavnog filmaša. Welles se nakon Procesa često vraćao u Zagreb, obožavao je zagorske štrukle i najradije bi ih jeo u Hotelu Esplanade u kojem je redovito odsjedao.

Njegov prvi film Građanin Kane (Citizen Kane, 1941.) kritičari zbog brojnih inovativnih elemenata najčešće biraju za najbolji film svih vremena. Nakon Procesa režirao je na Jadranu nedovršenu TV seriju Dubina (The Deep) sa snimateljem Ivicom Rajkovićem, glumio u hrvatskim filmovima Bitka na Neretvi (1969) i Tajna Nikole Tesle (1980).  Gostovao je i na TVZ-u u filmskoj emisiji 3,2,1,…kreni! O njegovim vezama s Hrvatskom snimljen je u produkciji HRT-a dokumentarni film Druga strana Wellesa.

Trailer filma: https://www.youtube.com/watch?v=R_7weUR0oMY&feature=youtu.be

Izvori: 

http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=942

https://www.jutarnji.hr/vijesti/nepoznati-detalji-o-snimanju-filma-u-zagrebu-g%C3%BCnter-grass-je-zbog-mene-tu-snimao-limeni-bubanj/377230/

https://www.art-kino.org/hr/film/limeni-bubanj

http://www.ziher.hr/zagreb-kao-grad-susreta-orsona-wellesa-i-franza-kafke/

https://sh.wikipedia.org/wiki/Proces_(film,_1962)

http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/najslavniji-film-ikad-snimljen-u-metropoli-zagreb-kao-spoj-sterilne-buducnosti-i-prasnjave-proslosti/675793/

http://www.infozagreb.hr/media/documents/Zagreb-grad-filma_hr.pdf

http://obljetnica.hrt.hr/leksikon/w/welles-orson/

Fotografije: preuzete s Googla

Sunčana Ivančić

Prijave za 4. snimateljski festival u Buenos Airesu

Argentinska snimateljska udruga, ADF, u suradnji sa Lumiton, the Museum of Cinema, po četvrti put organizira festival posvećen isključivo snimateljima i njihovom umijeću. Ove je godine festival otvoren za međunarodnu konkurenciju, te projekte mogu prijaviti direktori fotografije iz cijelog svijeta.

Filmovi se mogu prijaviti u dvije natjecateljske kategorije: Dugometražni igrani filmKratkometražni film, te jednu izvan natjecateljskog programa pod nazivom Moj prvi film.

Filmovi se mogu prijaviti zaključno sa 7. svibnjem 2018. godine. Pravilnik festivala možete pročitati na ovoj poveznici.

Prijavu možete ispuniti i online na ovom linku. Festival će se održati od 4. do 9. rujna u Vicente López City i Buenos Aires City.

Žiri ovogodišnje nagrade “Nikola Tanhofer”

O 5. godišnjoj nagradi “Nikola Tanhofer”, koju dodjeljuje Hrvatska udruga filmskih snimatelja za najbolja snimateljska postignuća u kategorijama kratkometražnih formi, TV serije i dugometražnog filma ove će godine odlučivati žiri u sastavu Mario Sablić, h.f.s., Branko Linta, h.f.s. i Damir Kudin, h.f.s.

Usput podsjećamo da rok za prijavu projekata traje do 5. svibnja 2018. godine.

“Previše je kuhara u kuhinji”

fotografija Niko Tavernise

Tijekom ovogodišnjeg NAB-a u Las Vegasu ugledni direktor fotografije Janusz Kaminski A.S.C.  (Schindler’s List, Saving Private Ryan, A.I. Artificial Intelligence…) kratko se osvrnuo na ulogu snimatelja u suvremenoj kinematografiji. Bliski suradnik Stevena Spielberga budućnost filmskog snimanja nije baš ocrtao u ružičastim tonovima.

Njegov osvrt objavljen u Hollywood Reporteru možete pročitati na ovoj poveznici

Prijave za 5. godišnju snimateljsku nagradu “Nikola Tanhofer”

Poštovani kolege

od 5. 4. 2018. godine do 5. 5. 2018. godine mogu se prijaviti radovi u svim kategorijama za dodjelu 5. godišnje nagrade “Nikola Tanhofer”, koju dodjeljuje Hrvatska udruga filmskih snimatelja.

Kao i prethodnih godina, nagrada se dodjeljuje za najbolja ostvarenja umjetnosti i umijeća filmskog snimanja u cilju vrednovanja autorske osebujnosti i snimateljske izvrsnosti te promicanja filmske fotografije, vizualne i filmske kulture.

Godišnja snimateljska nagrada dodjeljuje se u tri kategorije:

  1. dugometražni film

  2. televizijska serija

  3. kratkometražne filmske forme

U konkurenciju za godišnju nagradu H.F.S.-a ulaze prijavljeni radovi iz navedenih kategorija, koji su premijerno prikazani u kino distribuciji ili televizijskom programu televizijskih postaja koje emitiraju program na prostoru Republike Hrvatske, u razdoblju od 01.01 do 31.12. protekle godine (2017).

U kategoriji kratkometražnih filmskih formi uvjet za prijavljivanje je ulazak u konkurenciju domaćeg ili stranog filmskog festivala koji se održavao u istom razdoblju.

Fizičke i/ili pravne osobe koje prijavljuju radove u konkurenciju za godišnju nagradu HFS-a imaju obavezu dostaviti H.F.S.-u minimalno jednu kopiju projekta koji prijavljuju, u digitalnom obliku.

U kategorijama televizijskih serija dovoljno je dostaviti jednu epizodu serije koja se prijavljuje.

O dodjeli nagrade odlučuje tročlani žiri, sastavljen od članova H.F.S.-a.

Radove koji ulaze u konkurenciju za godišnju snimateljsku nagradu mogu prijaviti autori filmske fotografije, (nije nužno da budu članovi H.F.S.-a), zatim produkcije pod čijim je okriljem realiziran projekt koji se prijavljuje i članovi H.F.S.-a bez obzira da li su u proizvodnji prijavljenog projekta osobno sudjelovali.

U predselekciji većeg broja prijavljenih radova žiri će odabrati najviše do tri rada između kojih će odlučiti o pobjedniku.

Dodijeljena godišnja nagrada H.F.S.-a, odnosno nominacija za istu može se koristiti u promociji nagrađenih projekata.

H.F.S. će o dobitnicima nagrada izvijestiti na svojoj internet stranici,(www.hfs.com.hr) obavijestiti medije te također izvijestiti IMAGO – European Federation of Cinematographers, čiji je udruga punopravni član.

Prijavnicu se šalje na adresu – Hrvatska udruge filmskih snimatelja, Britanski trg 12, 10000 Zagreb, ili mailom kontakt@hfs.com.hr

Digitalne kopije prijavljenih radova također treba dostaviti na istu adresu

Prijavnicu možete preuzeti na ovoj poveznici  Prijavnica-HFS-nagrada-2018.docx (36 downloads) .

Kontakt osobe za dodatna pojašnjenja su Branko Linta (branko.linta@me.com) i Mario Sablić (mario.sablic@gmail.com).

Srdačno,

predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja

Mario Sablić

Arri apsolutni pobjednik

Zanimljiv je popis kamera kojima su snimani filmovi nominiran za Oscara u snimateljskoj kategoriji.

Blade Runner 2049 – Arri Alexa Mini, Arri Alexa Plus, Arri Alexa XT Studio

Darkest Hour – Arri Alexa Mini, Arri Alexa SXT Plus

The Shape of Water – Arri Alexa Mini, Arri Alexa XT Plus

Mudbound – Arri Alexa Mini

Dunkirk – IMAX MKIV, IMAX MSM 9802, Panavision 65 HR Camera, Panavision Panaflex System 65 Studio

Izuzev Dunkirka koji je sniman na 65 mm filmskoj vrpci, svi ostali filmovi snimani su na Arrievim kamerama i to na maksimalnoj razlučivosti od 3,4K, najčešće u ArriRaw formatu zapisa. Odabir snimatelja najčešće je bila Alexa Mini.

Očito je još nije došlo vrijeme dominacije kamera koje snimaju 6K, a na kojoj uporno inzistiraju proizvođači poput Red-a.

S druge strane, većina navedenih kamera je dostupna i kod nas, što će reći da barem na ovoj ravni ne kaskamo za svjetskim trendovima.

Arri Signature Primes

Kako bi svoju novu zvijezdu, Alexu LF opremili odgovarajućim objektivima, Arri je najavio impresivan set pod nazivom Signature Primes.

Alexa LF je digitalna filmska 4,5 K kamera sa senzorom veličine 36,70×25,54 mm i razlučivošću od 4448×3096. Osjetljivost je 800 ISO, a moguće je raditi u tri moda: Open Gate, 16×9 (31,68×17,82 mm) i 2.39:1 (36,70×15,31 mm). Kompatibilna je sa svim sadašnjim dodacima za sve modele Alexa kamera i posjeduje sasvim novi prihvat za objektive pod nazivom LPL. Spomenuti adapter može se koristiti i na starijim modelima Alexa kamera, pa je i na njima moguće koristiti Signature Primes objektive.

Inače, set Signature primes broji 16 objektiva slijedećih žarišnih duljina: 18 mm; 21 mm; 25 mm; 29 mm; 35 mm; 40 mm; 47 mm; 58 mm; 75 mm; 95 mm;  125 mm;  150 mm – svi relativnog otvora 1,8 i 200 mm T2.5. Iduće godine se očekuju objektivi: 12 mm T1.8; 15 mm T1.8 i 280 mm T2.8.

Do susreta sa Alexom LF i Signature Primes objektivima možete na ovoj poveznici pogledati kratki film Matiasa Boucarda snimljen u potpunosti pod prirodnim svjetlom.

Sony Venice u Zagrebu

Nedavno smo na ovim stranicama najavili Sony Venice kameru, a eto sada prigode da je pogledate uživo.

Naime, u sklopu ZagrebDox-a, a u suradnji sa tvrtkom AVC i Sony, organizirana je prezentacija, po mnogima, najimpresivnije suvremene digitalne filmske kamere.

VENICE je  CineAlta full frame 36x24mm 6K kamera, u stvari modularni sustav koji uključuje  inovacije poput  izmjenljivog senzora, mogućnosti anamorfnog snimanja i ugrađeni ND filteri u osam stupnjeva. Maksimalna razlučivost senzora je 6048×4032.

Prezentacija će se održati 26. 2. 2018. godine u Captol Boutique Cinema u Zagrebu, s početkom u 18.00 sati. Dobrodošli su svi zainteresirani, pogotovo filmski profesionalci.

Na ovoj poveznici možete naći online prijavnicu.