Argumentirano, vrlo jasno i informativno otvoreno pismo koje Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima stavlja u primjerenu perspektivu. Ogromno hvala našim dragim prijateljima, nezavisnim producentima, Dariu, Nebojši i Danijelu.
Pismo prenosimo u cijelosti.
Hrvatskom društvu snimatelja, Ministarstvu kulture RH, Hrvatskom audiovizualnom centru
Dragi Mario, dragi kolege snimatelji,
nismo namjeravali ovim putem uključivati se u rasprave koje je izazvao kontroverzni nacrt prijedloga ZASP-a, jer se stekao dojam da je zakon rađen u žurbi, te će u njemu puno toga trebati dorađivati i popravljati.
Međutim, pročitavši komentar UO DHFR-a u javnoj raspravi o zakonu, shvatili smo da se ne radi o previdu ili nemarnosti, nego je riječ o promišljenim stavovima i politici DHFR-a, odnosno dogovoru s glavnom autoricom zakona.
Kao neovisni producenti, prošli smo brojne produkcijske ekipe – filmske, televizijske i namjenske, igrane, dokumentarne, animirane, kao i drugih audiovizualnih formi. Ne jednom, svjedočili smo da su snimatelji “spašavali glavu” i producentima, scenaristima, glumcima i redateljima ili pak činili onu presudnu razliku koja je u zbroju kreativnih doprinosa donosila izvrsnost. Audiovizualna proizvodnja danas je izrazito dihotomna i raznorodna, kako po namjeni i ciljevima, tako po modelima nastanka, a zahvaljujući brzom razvoju tehnologija i distribucijskih kanala prolazi stalne promjene i otvara nove mogućnosti i prakse, no jedna stvar ostaje konstanta – audiovizualna proizvodnja kompleksan je poduhvat čiji rezultat ovisi o suradnji većeg broja autora i autora doprinosa, a u najvećem broju slučajeva nemoguća bez sveobuhvatne stručne, kreativne i poduzetničke uloge producenata. Svaki pokušaj pojednostavljivanja te činjenice, a pogotovo generalizacije prema kojoj je redatelj u svakom audiovizualnom djelu posebna i bitno važnija karika od svih drugih autora i nositelja projekata, anakrona je, kratkovidna i nepoštena.
Ne umanjujući pritom niti najmanje posebnu ulogu redatelja u većini audiovizualnih djela, njegovu neprikosnovenu poziciju u stvaranju i uobličavanju audiovizualnog djela, uvjereni smo da se ona ne može niti ostvariti, a niti štititi na način da se umanjuju uloga, značaj i prava drugih sustvaratelja audiovizualnog djela.
Složenost nastajanja i suradnja kreativnih osobnosti u proizvodnji audiovizualnog djela, jedna je od njegovih najljepših i najvrijednijih osobina. Zakonske odredbe to ne mogu i ne smiju poništiti.
Jednako tako, prava koja proizlaze iz te činjenice – kako ona moralna, tako i imovinska, odnosno prava na pravičnu naknadu, ne smiju postati žrtva interesa bilo kojeg ceha i poslovnih interesa privatnih sakupljača kolektivnih prava. I sami smo svjesni da i unutar našeg ceha postoje producenti koji nedovoljno marno i transparentno brinu o pravima autora, kao i da postoji kontinuirani problem nakladnika koji autorska prava emitiranja, repriziranja i retransmisije ne obeštećuju za autore koje angažiraju u in-house produkcijama, ili čija su autorska djela nastala prije uspostave koregulacijskog sporazuma između neovisnih producenata i HRT-a. No uvjereni smo da se za takve primjere može pronaći kvalitetnije rješenje dogovorima između dionika, nego da se donose zakonska rješenja koja neke autore favoriziraju na račun drugih, a u podjelu svih prihoda mandatorno na velika vrata uvode sakupljači kolektivnih prava, koji u nastanku tih prihoda ni na koji način nisu sudjelovali.
U oko nam je upalo i da je prijedlog zakona individualnim autorskim pravima posvetio jednu stranicu, a kolektivnim šezdesetičetiri.
Upravo zato smo pregovarajući s HRT-om koregulacijski sporazum inzistirali na otkupu licencnih prava na period od sedam godina, kako bismo osigurali adekvatna sredstva za naknadu imovinskih autorskih prava svih relevantnih autora, a zajednički je zadatak da taj u svijetu uvriježeni princip nametnemo svim producentima i nakladnicima kada se sami pojavljuju kao producenti ili prikazuju djela nastala prije ili izvan okvira koregulacijskog sporazuma, pokrivena licencijskom naknadom.
Na taj način vidimo i smisao postojanja društva za kolektivnu naplatu, koja onda mogu brinuti o pravima na prikazivanje i svaku drugu eksploataciju autorskih djela koja nisu drugačije kompenzirana. To je uvriježena svjetska praksa koja vodi računa o ukupnosti interesa i preduvjeta funkcioniranja cjelovitog sustava audiovizualne industrije, kako autora i proizvođača, tako i korisnika.
U ovom specifičnom, nesumnjivo kriznom trenutku za sve, pa i za audiovizualnu djelatnost u Hrvatskoj, smatramo nužnim da ZASP prije izglasavanja doživi značajne promjene, a audiovizualna zajednica se umjesto lobiranja za partikularne interese okrene otvorenim i fer pregovorima koji će iznjedriti pravična i funkcionalna rješenja.
Primite našu podršku i uvažavanje.
Za upravni odbor Hrvatskog društva nezavisnih producenata
Dario Vince, Nebojša Taraba, Danijel Pek
Zagreb, 5.5.2020.