Restauracija hrvatske filmske baštine tema je o kojoj se malo govori u javnosti, premda se taj proces sustavno sprovodi od 1995 godine u sklopu Projekta o cjelovitoj zaštiti i izradi zamjenskih izvornih materijala za dugometražne i kratkometražne filmove. Sačuvani su tako mnogi filmski klasici, za čije postojanje veliki dio današnje filmske publike niti ne zna. Do dsada je restaurirano gotovo 40% hrvatskih dugometražnih igranih filmova.
U počecima se postupak zaštite, restauracije i rekonstrukcije filmske građe sprovodio fotokemijskom metodom, a od 2000. godine europski filmski arhivi, također i Hrvatska kinoteka presnimava sa acetatske filmske vrpce na poliestersku filmsku vrpcu.
Kako tehnologija napreduje, tako se danas u postupku restauracije služi digitalnim alatima. Tako je restauriran i kultni film Nikole Tanhofera H 8, koji je prvi domaći naslov uvršten u prestižni program Venice Classics te Classici fuori Mostra, a što je filmski program restauriranih klasičnih filmova. Kako zbog pandemije Venice Classics nije održan u uobičajenom, rujanskom terminu, biti će održan od 10. veljače do 26. svibnja svakog četvrtka od 19 sati u kinu Cinema Rossini u Veneciji.
Vrijedi spomenuti kako je H 8 u anketi sprovedenoj 2020. godine, među hrvatskim filmskim kritičarima, proglašen najboljim hrvatskim igranim filmom svih vremena
Proces restauracije opisao je Vjeran Pavlinić, načelnik Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva Hrvatske kinoteke, ujedno i supervizor digitalne restauracije filma:
“U restauraciji su korišteni filmski materijali prve generacije – originalni negativ i ton negativ, kao izvornici s najviše sačuvanih informacija o slici i zvuku djela. Nakon pažljive tehničke pripreme uslijedila je digitalizacija i digitalna restauracija u rezoluciji od 2K koju su proveli stručnjaci iz zagrebačkih studija Ater i Klik film, uz korištenje najsuvremenijih specijaliziranih softverskih alata. Ovaj višemjesečni proces iznimne zahtjevnosti izveden je po strogim etičkim i tehničkim standardima Svjetskog udruženja filmskih arhiva (FIAF), pri čemu je posebna pažnja posvećena očuvanju svih pojavnih karakteristika filma iz vremena premijernog prikazivanja. Digitalno su uklonjena mehanička i kemijska oštećenja zatečena na negativima, dok su fotokemijski artefakti karakteristični za filmsku emulziju, kao i sitne nesavršenosti uvjetovane onodobnom tehnikom snimanja slike i zvuka sačuvani kako bi film i u svojoj digitalnoj inkarnaciji zadržao izvornu teksturu i današnjim gledateljima pružio vjerno svjedočanstvo o vremenu u kojem je nastao“.
Iskrene čestitke na ovom značajnom dosegu.