Snimanje filma “Goran”

U Siječnju 2015. počela je pretprodukcija filma Goran, moje treće filmske suradnje sa redateljem Neviom Marasovićem, koji je i koscenarist filma sa norveškim scenaristom i književnikom Gjermundom Grisvoldom. Radnja filma se odvija u Gorskom kotru, u Delnicama, tijekom nekoliko zimskih dana.

Gorana je najlakše opisati kao klasičnu obiteljsku dramu promatranu kroz skandinavske obrasce napetosti i nasilja, film koji počinje kao drama ima triler završetak. Pratimo taksista Gorana (Franjo Dijak), ležernog tipa koji vodi opušten stil života, ne opterečujući se previše egzistencijalnim problemima, sve što ima naslijedio je. Sa najboljim prijateljem Slavkom (Goran Bogdan) gradi saunu pored svoje planinske kolibe, što ga u potpunosti okupira. U potrazi za poslom čeka vlak koji stiže iz Zagreba, nadajući se da će uhvatiti mušteriju, sreće Niku (Janko Popović Volarić) i njegovog prijatelja Dragana (Filip Križan), te se dogovore za prijateljsko okupljanje u kuglani, školska ekipa koja se dugo nije vidjela, ponovo će se okupiti…. u filmu glume i Nataša Janjić (Lina), Milan Štrljić (Luka) i Iva Kranjc (žena u bijelom).

Redatelj Nevio Marasovic

Producent filma je Danijel Pek iz ANTITALENT produkcije. Snimanje eksterijera filma odvijalo se kroz dva tjedna u Siječnju i Veljači po raznim lokacijama Gorskog kotara, a interijeri su snimani u Rujnu u okolici Zagreba i Ravnoj gori, sveukupno kroz 24 snimajuća dana.

Snježni pejsaži Gorskog kotara poslužili su kao idealna lokacija ovoga filma, naizgled mirna i prelijepa priroda u trenu može promjeniti svoj karakter i postat zabačena, okrutna i opasna, što se reflektira na razvoj priče i likova. Kombinacijom dugih, mirnih i poetičnih kadrova sa brzim i dinamičnim kadrovima snimljenim iz ruke ili steadycamom (operater Davor Bjelanović) htjeli smo stvoriti začudan svijet u kojem je sve naoko normalno, ali istovremeno i pomaknuto.

Direktor fotografije Damir Kudin

Direktor fotografije Damir Kudin

Bjelina, hladnoća i osljepljujuć karakter snježnih eksterijera kombiniran sa toplim drvenim interijerima u koje prodire svjetlo reflektirano od snijega bila je glavna vizualna vodilja filma. Interijeri su mračnog karaktera, sa preeksponiranim prozorima, svjetlo koje dopire unutra hladno je i invazivno, ono tamo ne pripada. Kreirajući usmjereno difuzno svjetlo interijera, gaferi Dario Laljek i Marijan Kljajić – Tesla koristili su BI-color Led rasvjetu, konkretno WALL-O-LIGHT firme Senna. Velike jedinice različitih tipova led dioda (širokog ili uskog kuta, slično ušpicanom ili raširenom reflektoru sa fresnel lećom), bile su savršen alat pri kreiranju rasvjetnih shema. Manje led jedinice korištene su kao dopunska svjetla pri regulaciji kontrasta, vrlo često odbijena od drvenih zidova i stropova, čime se kreirao toplo-hladni kontrast svjetla, dodatno podcrtavajući različitost snijegom prekrivenog (oštrog, otvorenog) eksterijera i toplog (zaklonjenog i sigurnog ) interijera. Boja u filmu je promišljana sa aspekta velikih bjelina i prigušenih tercijara, te ponešto sekundara. U suradnji sa scenografom (Iva Rodić i Petra Poslek) i kostimografom (Katja Šunjić Kudin) uspješno smo kreirali svijet filma u kojoj dominiraju prigušeni, zemljani tonovi smeđe, okera, naranđaste i zelene.

dvije kamere

Film je sniman ARRI kamerama, konkretno Amirom kao glavnom kamerom i Alexom Mini kao drugom kamerom, korištenom u situacijama velikih dijaloških scena, te za snimanje steadicamom. Korišteni objektivi su dva zooma tvrtke Zeiss razvijena u suradnji sa Arrijem: LWZ 15-45mm T2.6 i CZ 28-80mm T2.9. Za noćne eksterijere korišten je set SCHNEIDER Xenon FF primarnih objektiva: 25mm, 35mm, 50mm, 75mm i 100mm maksimalnog otvora blende T2.1.

Film je trenutno u fazi postprodukcije, vizualne efekte dovršava VFX supervizor Aleksandar Ribar iz POSTER-a, glazbu rade braća Sinkauz, tonski mix Damir Rončevič, a kolor korekciju radi Branko Linta.

Snimatelj druge ekipe je Dinko Rupčić, šarfer A kamere je Pavel Posavec, šarfer B kamere Ante Smolčić, šarfer C kamere (druga ekipa) Srđan Šarić, drugi asistenti kamere bili su Saša Tufengić i Robert Mužar, a grip Neno Sokač.

Autor teksta: Damir Kudin, hfs.