Pisac i scenarist Renato Baretić poslao nam je svoja razmišljanja o autorima audiovizualnog djela. Izravno i bez nedoumica, hvala Renato!
Nikad, ali baš nikad, ma ni u paklu narkotika, ne bih otišao pod nož kirurgu koji smatra da je kolega anesteziolog nevažan i da uspjeh operacije o njemu, anesteziologu, nimalo ne ovisi. Ponajmanje bi me pak na takvu odluku mogao nagovoriti rođak sa sela koji je besprijekorno, najuspješnije u županiji, usavršio vještinu uzgoja jedne rotkvice po hektaru i „povlačenje sredstava“ iz domaćih i europskih fondova.
Ideja da snimatelje ne treba tretirati (pa shodno tome niti plaćati) kao ravnopravne članove autorskog tima u stvaranju audiovizualnih djela nije se mogla roditi u bistroj glavi.
Glupo je i slijepo najednom, iz čista mira, i to još zakonom, na suhoparnom činovničkom hrvatskom, autorsku ulogu i pripadajuću pravičnu naknadu oduzimati ljudima koji i od najtanje priče mogu napraviti fascinantni praznik za oči, baš kao što mogu i upropastiti vrhunski scenaristički predložak ili maestralnu redateljsku zamisao.
Iako kao sporadični koscenarist ponajmanje od svih u procesu ovisim o direktoru fotografije i njegovim rješenjima, šaljem najiskreniju i najčvršću podršku posve ravnopravnim koautorima svakog audiovizualnog djela, potpuno uvjeren u to da autorski kruh, kad god ga ima, trebaju i dalje dijeliti sa scenaristima i redateljima.
Da spomenem sad još i montažere, ili da čekam neki novi auzmeš?
Renato Baretić, pisac