Izvrstan osvrt na odnos redatelja i snimatelja objavio je na društvenim mrežama i profesor Nenad Puhovski, osnivač FACTUM-a, redatelj i producent brojnih dokumentarnih filmova. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
O režiserima i snimateljima da ti zborim …
Moje bavljenje filmom seže do viših razreda osnovne škole. Tada, kao i kroz čitavu gimnaziju, bio sam filmaš-amater, režirao sam, snimao, montirao i, ponajviše – dobro se zabavljao.
Došavši na Akademiju, susreo sam se sa Nikolom Tanhoferom, čovjekom ogromnog znanja, sjajnog odnosa prema ljudima ali i – strogog profesora kada je to trebalo.
Jednom prilikom, na kraju prve godine, snimao sam kratki igrani film i Tani je došao da nas obiđe. Praveći se važan, izvadio sam svjetlomjer koga sam dobio kao nagradu na nekom amaterskom festivalu i krenuo da „pomognem“ snimatelju, također studentu.
„Stani“ – čuo sam… Bio je to naravno Tani, zvao me da dođem pokretom koji nije dozvoljavao odgađanje. Prišao sam, a on mi je tiho, ali jako odlučno samo rekao: „Da te više nikada nisam vidio da to radiš. On je tvoj snimatelj!“.
Od tada je prošlo puno vremena. Tanija više nema ali sam često radio sa njegovim bivšim studentima i kolegama, sjajnim – Midžićem, Karabeljom, Kolbasom… I nikada nisam zaboravio njegove riječi.
I danas, premda sam, iz nužde ili specifičnih potreba nekog intimističkog dokumentarca znao uzeti kameru u ruku, kao producent sam uvijek tražio ne samo da se angažiraju snimatelji, već – najbolji mogući snimatelji. Kao i montažeri, kompozitori …
Jer, ono što nas je Tani naučio jest vrlo jednostavno – bavi se svojim poslom – ne zbog toga da bi bio „manji“ autor, već posve suprotno – da bi mu se mogao posve posvetiti. A u dokumentarnom filmu, gdje je ekipa vrlo mala, imati snimatelja koji se odlikuje ne samo profesionalnim, već i ljudskim kvalitetama, jest – (kao što kaže ona reklama) – neprocjenjivo!
Stoga mi se ova redateljsko/snimateljska čarka čini posve neumjesnom. Pa ljudi, naš je posao, ako ga se radi kako treba, dovoljno težak da nam treba svaka pomoć – naročito naših prijatelja i kolega – snimatelja. I zar će nečije autorstvo moje učiniti – manjim?
Prilažem fotke sa Tanijevog i mojeg puta u SAD 1988… Odmah se vidi tko je profić a tko – amater … zar ne?
