Film: Princeza Koralja (u originalu: Die Korallenprinzessin )
Godina: 1937.
Redatelj: Victor Janson
Jedan od najvećih blockbustera 1930-ih godina, u kojem je glumila Ita Rina, a producirala ga je Hitlerova stranka NDSAP. Nakon projekcije filma, njemački ministar propagande Joseph Goebbels zabranio je da se Slaveni ikad više pojave u njemačkim filmovima.
U predratnoj Dalmaciji često se snimalo, ali “Princeza Koralja” je uz “Winettou”, možda i najpoznatiji film tog doba. Ponajviše zbog uloge Ite Rine, čije će ime danas zvijezde križaljke, nekoć iznimno popularne glumice koje je ostvarila veliku karijeru u Njemačkoj, tadašnjoj filmskoj meki svijeta. Drugi glumac, bio je Svetislav Ivan Petrović, koji se iznimno angažirao oko snimanja toga filma ne bi li svojoj domovini podario veliku koprodukciju – objašnjava Daniel Rafaelić.
Snimanje melodramatske pustolovne priče smještene na dalmatinske otoke novinari su pratili u stopu. Ono što iz današnje perspektive izdvaja taj film od drugih eskapističkih filmova tog doba jest njegova izražena socijalna komponenta koja je u to vrijeme bila rijetkost.
U njemačkim kinima film nije najbolje prošao, najvećim dijelom zbog Goebbelsa koji ga je podrugljivo nazvao “Princeza Kozaka“, trivijalnim djelom u kojem je jedino dobra bila uloga Njemice Hilde Sessak. Film nije bio zabranjen, ali nije dobio ni predikat koji je jamčio veliki broj gledatelja.
Nisu baš uspjele ni iznimno posjećene premijere u tadašnjoj Jugoslaviji. Naime, ovdašnji gledatelji bili su razočarani prikazom naših običaja i nošnji.
Najbolji filmski kritičar tog doba Ivan Goran Kovačić za njega je napisao da je sramotan film za hrvatsku kulturu, djelo koje je utjelovljenje njemačkog kolonijalnog pristupa te se u svom tekstu pita ‘Dokad ćemo mi trpjeti takav odnos’. Sudeći po izvacima iz novina, film je uspio jedino u Osijeku, ali zbog toga što je u njega tad došla obožavana Ita Rina – dodaje Rafaelić.
Isječak iz filma: https://www.youtube.com/watch?v=TkyA8PcmCSo
Zanimljivo je da je paralelno s “Princezom koralja“ dio iste ekipe snimio tzv. kultur-film, kratki igrano-dokumentarni film Pjesma Jadrana u kojem su glumili domaći ljudi. Prvotno nazvan “In Banner Kaiser Diokletians“, dakle “Pod barjakom cara Dioklecijana“, film je na premijeri u Berlinu 1937. dobio nevjerojatnu političku podršku tadašnje vlade Kraljevine Jugoslavije predvođene Milanom Stojadinovićem, kao prvi u nizu zajedničkih filmskih projekata koje su Njemačka i Kraljevina Jugoslavija trebale ostvariti. Zbog jasnih razloga, to se nije dogodilo, a film je ostao tek fusnota u literaturi.
Film Pjesma Jadrana je u njemačkom Bundesarchivu pronašao Leon Rizmaul iz udruge Kinofon koju je osnovao s Danielom Rafaelićem, a čija je specijalnost pretraživanje po filmskim arhivima i potraga za vrijednim naslovima kakav je i “Pjesma Jadrana”. Za filmom su Rafaelić i Rizmaul tragali nekoliko godina.
Sunčana Ivančić
Izvor:
